Održiva budućnost

Domagoj Račić Domagoj Račić, partner u investicijsko-konzultantskoj tvrtki Mreža znanja. Radi kao istrživač i konzultant za tvrtke, javni sektor i međunarodne organizacije. Autor je pedesetak publikacija iz područja ekonomije, poduzetništva i managementa i glavni urednik portala Profitiraj.hr. Član je
udruge YES (Young Executives Society).

Angažirani esej 'Održiva budućnost' bavi se načelima razmišljanja i djelovanja s ciljem temeljite preobrazbe globalnog društva u pravcu održivosti. Iako to naslov možda isprva sugerira, naglasak nije na postupcima i tehnikama, jer bi to bilo i nemoguće - zbog ambicioznosti i širine ciljeva vezanih uz održivost. Autori upravo nastoje nadići usko instrumentalno razmišljanje (koje opravdano smatraju dijelom problema, a ne rješenja) u korist otvorenijeg ocrtavanja poželjne budućnosti i načina koji mogu voditi k njoj - ali u tome samo djelomično uspijevaju.

Uvažavajući važnost 'malih koraka' ekološki svjesnog djelovanja, naglašava se njihova nedovoljnost u cjelovitoj promjeni društvene i gospodarske paradigme koju autori smatraju nužnom. Usporedbe s poljoprivrednom i industrijskom revolucijom dane su sažeto, ali efektno. U pojedinim povijesnim razdobljima nedostatnost resursa uvjetovala je značajne promjene načina života, odnosno načina proizvodnje dobara i gospodarenja resursima - poljoprivrednu i industrijsku revoluciju. U prvom slučaju radilo se o zamjeni nomadskog života lovaca i sakupljača poljoprivredom, a u potonjem o industrijalizaciji koju je pratila i urbanizacija. Takve tranzicije nisu donijele brze efekte, niti su oni bili jednoznačno pozitivni (mnogima je životni standard čak opao, količine otpada su višestruko uvećane i sl.). Međutim, iz današnje perspektive vidimo ne samo koristi od poljoprivredne i industrijske revolucije, nego one mnogima izgledaju kao neizbježni koraci civilizacijskog razvoja (iako se povijest mogla odviti i drugačije, o čemu svjedoči nemali broj iščezlih civilizacija). Autori prenose ovu logiku na problem održivosti trenutnog ljudskog djelovanja na Zemlji. U posljednja tri desetljeća često se proklamiralo fundamentalne promjene. Govorilo se i pisalo o post-industrijskom dobu, informatičkoj revoluciji, postmoderni, globalizaciji itd.), a naglasak je više bio na tehnološkim, gospodarskim i kulturnim parametrima, nego na konceptu održivosti kao što je to ovdje slučaj.

Nužnost sveobuhvatne gospodarske i društvene promjene se u članku više pretpostavlja nego elaborira te se potom nastoje identificirati načela njenog ostvarenja. Pritom se otvoreno priznaje nemogućnost spoznaje konkretnih oblika i učinaka 'revolucije održivosti', kao i konkretnih mehanizama putem kojih će se ti procesi odvijati. Nasuprot povijesnim pokušajima društvenog inženjeringa u pokušaju ostvarenja 'idealnih društava', očekuje se organska transformacija. Povjerenje se polaže u kombinaciju vizionarskog razmišljanja i malih praktičnih koraka, koje rezultiraju postupnim učenjem mnogobrojnih zainteresiranih i angažiranih aktera koji mijenjaju vlastite mentalne modele i načine ponašanja. Uz uvažavanje racionalne analize, prikupljanja podataka, sistemskog mišljenja, kompjuterskog modeliranja i drugih znanstveno utemeljenih metoda, smatraju da ona sama neće nadvladati inerciju sustava koji se opire promjenama te predlažu dodatna sredstva - stvaranje vizija, umrežavanje, istinoljubivost, učenje i ljubav.

Održiva budućnost

Dennis Meadows, Donella Meadows, Jorgen Randers

Tragične posljedice nedavnih prirodnih katastrofa i sve više dokaza o globalnom zatopljenju usmjerili su zanimanje svjetske javnosti na sve značajniji problem klimatskih promjena. Problemi iz te domene predstavljaju novost za većinu promatrača, no, ne i za stručnjake dinamike sustava koji ovaj zabrinjavajući trend prate 30-tak godina. Grupa znanstvenika pri MIT-u izradila je 1972. godine ra

pročitaj...