1. Misli prvoga dana

2. Misli drugoga dana

.....

47. Misli četrdeset sedmoga dana 

Čovijekom se ne rađaš, čovijekom postaješ.

Takvim kakvoga loši tokovi više ne mogu ponijeti sa sobom poput otplavljenog stabla bez korijena.

Takvim da možeš početi sa promjenama kojima ćeš stvoriti novi, bolji svijet.

Svijet u kojem je vrijedno živjeti.

dr. J. Drnovšek

Knjiga koju držite u ruci jedinstvena je po mnogo čemu. Ponajprije, napisao ju je čovijek koji je većinu svojega radnog vijeka proveo u visokoj politici - dr. Janez Drnovšek, predsjednik Republike Slovenije. A opet, ovo nije knjiga o politici ili državništvu; ovo je knjiga o životu i osvješćivanju! Za mnoge, ovo je knjiga iznenađenja: "Živimo jednostavno. Budimo cjeloviti. Budimo svjesni." Ne očekujemo ovakve riječi od jednog političara. A opet, kamo sreće kada bi ih svi političari izgovarali!

Dr. Janez Drnovšek je glasnik jednog novog vremena. Pročitajte što vam poručuje i dobro razmislite o tome. Iako bi svijet zasigurno bio bolje mjesto kada bi svi državnici ovako govorili i postupali, njegova glavna poruka je da promjene počinju u nama. Jedino se sa toga mjesta svijet može doista promijeniti.

To su nam do sada govorili neki drugi pisci, ljudi drugačijih zanimanja. Sada nam to kaže predsjednik jedne države. Došlo je vrijeme da čujemo tu poruku i da ju konačno provedemo u život.

Adrian P. Kezele

U nastavku tekst Zdravka Zime, objavljen u Novom Listu, 12.studenog 2006.: 

...hrvatskih političara nije bilo, nije bilo ni njihovih knjiga, ali je zato zamijećen (na Interliberu op.red.) Janez Drnovšek. Nikada me nije impresionirao onaj dio ljudskog roda koji pati od osjećaja moći i kojem je politika isto što astmatičaru pumpica za disanje, ali Drnovšek je netko drugi. Istina je da je Slovenija mala zemlja i da se Hrvatska u usporedbi s njom čini kao balkanski gigant, ali ne sjećam se da sam ikada vidio političara najvišeg ranga koji tako malo rži do protokolarne pompe i onog što visoka funkcija sama po sebi predstavlja. Parnjak mu je u tome jedino Havel, koji se za vrijeme svjetskog kongresa PEN-a u Pragu nije libio sjesti na stepenice, iako je bio predsjednik Češke i iako mu je radno mjesto bilo na Hradčanyma.

Iskustvo
Iako je agresivnost zadnja osobina koja bi mu se mogla pripisati, u našem oblačnom okruženju Drnovšek izaziva efekte groma. Poslije boravka na Mljetu izjavio je da je jadranska obala unakažena i zagađena što njemu, kao osobi koja je senzibilizirana za okoliš i koja ima razvijenu ekološku svijest, nije bilo teško otkriti. Ali što bi čovjek mogao očekivati od naših dragih sunarodnjaka? Umjesto da se zabrinu, oni koji se ponašaju kao da je Jadran njihova prćija i koji svaku riječ kritike tretiraju kao uvredu, upustili su se u polemike. Pa neće naša obala i naši otoci biti ljepši ako se svađamo sa slovenskim predsjednikom nego ako se za njih uistinu brinemo! Kao što sam naziv sugerira, na zagrebačkom Interliberu sve je bilo u knjiškom znaku i kada čovjek ne bi poznavao Drnovšekovu fizionomiju, teško bi mogao naslutiti da njegove hale obilazi predsjednik jedne makar i dvomilijunske države. Drnovšek je objavio knjigu Misli o životu i osvješćivanju (izvorno: Misli o življenju in zavedanju) koja je promptno prevedena na hrvatski. Ali njenom autoru nije bilo do spektakla, a kamoli do toga da politički status koristi za promoviranje vlastite knjige.

Drnovšek ne želi biti piscem, a još mu je manje do toga da izigrava Mesiju koji je predodređen za veliko poslanje. U knjizi sastavljenoj od 48 poglavlja, rezimirao je znanja do kojih je došao na temelju vlastitog iskustva, uvjeren da može pomoći ljudima koji žele unaprijediti svijet tako što će unaprijediti kvalitetu vlastitog življenja. Što poručuje Drnovšek? Iako pejzaž svjetske politike šatiraju moćnici, nekakav boljitak, makar mikroskopski, ovisi o pojedincu i njegovoj želji da se istinski promijeni, umjesto da promjene signalizira formalno, paradirajući uniformom ili stranačkom zastavicom. Iz prve teze slijedi druga: lijek od eventualne bolesti ne treba tražiti među šarlatanima i lažnim čudotvorcima nego u mijenjaju starih navika i spremnosti na zdraviji život. Možda to zvuči kao bajka za malu djecu, ali da će se čovjek osjećati bolje ako se hrani zdravije, ako više pohodi prirodu te smanji želje i ambicije, valjda ne treba dokazivati. To je lakše reći nego učiniti. Ali da je svijet sveden na televiziju, bjesomučno kupovanje, pohlepu za novcem i potrebu za spektaklom već dobrano zaglibio, to znaju i oni koji su zaslužni za takvo stanje.

Primjer
Bez želje za ponovnim otkrivanjem Amerike, Drnovšek upućuje na staru istinu, objašnjavajući po tko zna koji put da je promjena najautentičnija i najproduktivnija ako je začeta u nama samima. Nema tu nikakvih mirakula ni patetičnih proizvoljnosti, koje su toliko svojstvene retorici naših duhovnih i svjetovnih vođa. Treba se posvetiti samo-izgradnji i brizi za globalni okoliš. Sve drugo su lažni idoli koji služe antagoniziranju i lančanom potpaljivanju požara, fiksiranih u ratovima i terorističkim pothvatima koji vode do konačne katastrofe. Da bi se postiglo najviše, valja početi od najmanjeg. Uostalom, slovenskom predsjedniku pomoglo je njegovo vlastito iskustvo. Od anonimnog provincijalca, rođenog 1950. godine u Celju, do diplomiranog ekonomiste i savjetnika jugoslavenske ambasade u Kairu, do prvog čovjeka bivše države do premijera i predsjednika samostalne Slovenije, prošao je dug i vrletan put na kojem se kao raskrsnica pokazala bolest. Godine 1999. dijagnosticiran mu je rak bubrega koji je liječio klasičnim metodama, a nekoliko godina kasnije, kada su otkrivene metastaze, priklonio se alternativnoj medicini u kojoj je aktivno sudjelovanje pacijenta važnije od ičeg drugog.

Kako je izgledao Drnovšekov obrat? Iz Ljubljane se preselio u Zaplane kraj Vrhnike, prestao je jesti meso, a danas nije samo vegetarijanac nego vegan. To znači da ne pije mlijeko, ne jede mliječne proizvode ni jaja, i kako tvrdi, ima dovoljno energije za državničke obveze i privatne aktivnosti koje uključuju jogging, biciklizam i duge boravke u prirodi. U jednom je ortodoksni Slovenac, u drugom svjetlosnim godinama udaljen od ustaljene predodžbe o svojim sunarodnjacima. Komunicira pomoću elektronske pošte, nema televizor, ne sekira se zbog onog što o njemu objavljuju mediji, a predsjedničku funkciju obavlja savjesno, iako mu nije do parada i lažnih počasti. Među političarima i ljudima od javnosti Drnovšek je egzemplaran, jer je ambicioznost i narcisoidnost sveo na minimum. Slovenski nacionalisti spočitavaju mu da je zaglibio u ezoteriju, Janša mu je u jednoj prilici uskratio budžet, ali New York Times je hvalio njegovu inicijativu za pomoć sudanskoj regiji Darfur i naglasio da treba biti primjer Bushu. Inzistiranjem na individualnoj svijesti, Drnovšek je pomaknuo okular s etabliranih moćnika koji svojim potezima svijet guraju u kataklizmu. Max Weber objašnjavao je da čovjek ne bi ostvario ono što je moguće kada ne bi posezao za nemogućim. Za to je potreban netko tko u sebi ujedinjuje osobine vođe i junaka. Koliko god se protivio takvim atribucijama, u našem lažnom i napuhanom svijetu junak je upravo Drnovšek.