Temeljne pretpostavke. Djelujete na temelju konzistentnog niza pretpostavki. Pretpostavljate da razumijete situaciju, za razliku od kolega koji se ne slaďż˝u s vama. Prema ovom modelu ljudi ne mogu u potpunosti razumjeti situaciju i vidjeti stvari na drugaďż˝iji naďż˝in. Posljediďż˝no tome, vi ste u pravu, a drugi nisu. ďż˝esto preispitujete motive u pozadini njihovih drugaďż˝ijih gledišta te vjerujete kako su iskljuďż˝ivo vaši motivi ispravni. Sebe vidite kao "slugu" organizacije, dok drugi samo nastoje napredovati u karijeri ili na neki drugi naďż˝in zadovoljiti svoje potrebe. Konaďż˝no, pretpostavljate da su vaši osjeďż˝aji potpuno opravdani. Ako se kojim sluďż˝ajem naljutite, imate pravo na to jer su drugi ljudi u krivu, ne razumiju vas, a i skriveni motivi u pozadini njihovog djelovanja su veoma upitni. Zapamtite - sve navedeno u najboljem se sluďż˝aju nalazi na rubovima vaše svijesti - ďż˝esto ne razumijete da u kriznom trenutku djelujete na opisanim vrijednostima i pretpostavkama.

Strategije. Na temelju navedene kombinacije vrijednosti i pretpostavki razvijate strategije kojima nastojite kontrolirati razgovor i pobijediti. Vlastite stavove ne pojašnjavate do kraja kako ih kolege ne bi mogli propitivati. Takoďż˝er, ne traďż˝ite da vam drugi ljudi pojasne svoje stavove i razmišljanja (osim kada ste u tim promišljanjima uoďż˝ili jasne nedostatke), kako se ne bi otkrilo da su moďż˝da uzeli u obzir stvari koje vi niste što bi moglo ugroziti vaše ciljeve. Da bi izraďż˝avanje negativnih emocija sveli na najmanju moguďż˝u mjeru, razgovor zapoďż˝injete postavljanjem usmjeravajuďż˝ih pitanja (primjerice: "Ne mislite li da…?") ili komentarima oblikovanim kako bi sugovornika nedvosmisleno uputili na vaše razmišljanje prije nego što ste ga sami izrekli. Ako netko od sugovornika u komunikaciju unese negativne emocije, tada ga znate upozoriti kako one nisu bitne ili produktivne, te mu poruďż˝ujete kako ďż˝ete se njima kasnije pozabaviti, iako znate da "kasnije" u stvarnosti znaďż˝i "nikad". Buduďż˝i da smatrate kako u potpunosti razumijete situaciju i kako je vaše promišljanje nepogrešivo, izbjegavate testirati pretpostavke u razgovoru s kolegama. Opisane strategije vam osiguravaju jednostrano kontroliranje situacije, osobnu zaštitu i zaštitu sugovornika. Sve navedeno koristite kako bi sakrili svoju strategiju kontroliranja, ďż˝esto iz razloga što je niste ni svjesni.

Rezultati. Ironiďż˝no je da pokušajem kontrole situacije doprinosite stvaranju upravo onih posljedica koje nastojite izbjeďż˝i. Djelovanjem na temelju neprovjerenih pretpostavki kako je situacija onakva kakvom je vi vidite uzrokujete nesporazume. Naime, ako su vaše pretpostavke o tuďż˝im skrivenim motivima negativne, a k tome još i neprovjerene, tada konaďż˝ni rezultat moďż˝e biti samo meďż˝usobno nepovjerenje. Iz tog su razloga ljudi oprezni u komunikaciji, što vas navodi da mislite kako je problem u njihovom defanzivnom stavu. Tako zapravo stvarate "samoispunjujuďż˝i proces", koji dovodi do upravo onih posljedica koje ste htjeli izbjeďż˝i. Na taj ste naďż˝in nepovratno zapeďż˝atili priliku za uďż˝enje o tome na koji naďż˝in vaše ponašanje moďż˝e doprinijeti smanjenoj djelotvornosti tima. Svi navedeni postupci znaďż˝ajno umanjuju sposobnost uďż˝enja vašeg tima, njegovu djelotvornost i kvalitetu radnog ďż˝ivota. Kvaliteta odluďż˝ivanja, odnosa kao i predanost donesenim odlukama takoďż˝er opadaju, dok se vrijeme provedbe donesenih odluka poveďż˝ava.