5. Tehnologija. Stvoriti tzv. kreativne stvaralačke zajednice kako bi se potaknulo osmišljavanje novih tehnologija i inovativnih rješenja radi zadovoljenja najvažnijih potreba društva.

6. Liderstvo. Osmisliti nove pristupe edukaciji i obučavanju lidera kako bi se pospješilo tzv. učenje iz budućnosti u nastajanju, umjesto da se - kako to obično biva - reproduciraju obrasci iz prošlosti.

7. Javna svjesnost i komunikacija. Izgraditi inovativnu komunikacijsku infrastrukturu kako bi se podignula svijest građana o njihovoj stvarnoj snazi i ulozi u zajedničkom kreiranju intencionalnoga gospodarstva i produbljivanju demokracije.

Ključni problem sastoji se u tome što izazove Kapitalizma 3.0 tvrdoglavo pokušavamo riješiti pomoću teorijsko-metodoloških okvira i obrazaca Kapitalizma 2.0. Navedenih sedam kategorija ekonomske misli zapravo predstavljaju sedam akupunkturnih točaka koje bi, kada bismo ih istovremeno "pritisnuli", značajno ubrzale transformaciju gospodarskog sustava s razine 2.0 na razinu 3.0.

Iako se isprva tako ne čini, kriza u kojoj se svijet našao nije potaknuta financijskim ili gospodarskim bankrotom. Istinska kriza našeg vremena odnosi se na intelektualni bankrot dominantne ekonomske misli. Isto kao što je rušenje Berlinskog zida 1989. godine označilo kraj fundamentalističkog pristupa društvu i gospodarstvu - socijalističkog državno-centričnog fundamentalizma - tako je i nedavno urušavanje Wall Streetove "kule od karata" označilo kraj drugog, neoliberalnog tržišno-centričnog fundamentalizma.

Pa ipak, javne rasprave o krizi i recentni odgovori kvazistručnjaka i dalje se oslanjaju na isti teorijsko-metodološki okvir i zastarjele kategorije ekonomske misli koje su nas dovele u ovaj kaos. U tom kontekstu parafrazirat ću čuvenu misao Alberta Einsteina: "Probleme ne možemo riješiti na istoj razini razmišljanja na kojoj smo ih stvorili." Međutim, sve vrijeme samo to činimo; nove kompleksne probleme "rješavamo" starim i dotrajalim alatima.