Vjerujem kako je došlo vrijeme da postanemo zajednicom propitivača koja pokušava otkriti suštinu reda – čak i u samoj srži kaosa. Vrijeme je da odbacimo ograničenja i oslobodimo se straha. Vrijeme je da pogledamo kroz nove leće i istražimo nove fenomene, da postanemo aktivnim sudionicima u Univerzumu izvirućeg reda.

Stari Grci smatrali su da je Univerzum napučen mnogim praiskonskim bićima. U njemu su dvojica Bogova - Kaos, izvorni bezdan tame i Gea, majka Zemlja i sila stvaranja – praroditelji svega što postoji i drevni partneri. Gea je znala da ne može stvarati ne posegne li u mračni ponor Kaosa kako bi uzela ono što joj treba i oblikovala život. Drevni su Grci odnos kaosa i reda opisivali bitno drugačije od danas uobičajenog.

Za početak, želja mi je naglasiti da pripadam grupi koja još uvijek teži doprinositi boljitku zajednice i istinski promijeniti život u organizacijama radi svih nas skupa. Pripadam ljudima koji ih žele oživjeti, učiniti dostojnim čovjeka, prilagodljivima i otpornima kako više ne bi marile o "upravljanju promjenama" već se umjesto toga rado prepustile mijenama kao stalnom životnom procesu. Čini mi se da bi baš tako trebalo biti.

No, pored dobre volje i namjere postoje i ozbiljna ograničenja u vidu ukorijenjenih pretpostavki i uvjerenja. Premda neka od njih polagano blijede gubeći na svojoj moći, još su uvijek tu među nama.   


Pretpostavka br. 1: Organizacije su strojevi  

Prema prvoj pretpostavci organizacije nisu živi organizmi već su one mrtvi entiteti, svojevrsni strojevi. Radi se naime o perspektivi Isaaca Newtona nastaloj u 17. stoljeću koja tvrdi da svijet funkcionira poput satnog  mehanizma. Svima nama rođenjem je usađen takav svjetonazor. Razmislite samo o jeziku kojim se svakodnevno služimo: o "alatima", "tehnikama", "tehnologiji", "metodologiji", "mehanizmima" i "polugama" za "upravljanje promjenama". Doista je teško izbjeći metafore mehanicizma. Čak i kada se svojski potrudite, uvijek vam se vraćaju jer su dio našeg najdubljeg misaonog procesa.

Ljudi koji su značajno doprinijeli razvoju teorije menadžmenta, od Chandlera do Michaela Portera, redom su bili predstavnici tehničkih znanosti inženjerskog obrazovanja. Nije ni čudno što se reinženjering prometnuo u ključnu menadžersku metodu! Pa ipak, iskreno se nadam da se radi o posljednjim trzajima mehanicističkog svijeta.