Sljedećih dana otkrili su mi kako "ni približno nemaju sve odgovore na kompleksne probleme" te kako se "kontinuirano propituju jer nikada nisu sigurni kreću li se u pravom smjeru". Osim toga, osobito su me se dojmile Gunningove ideje o liderstvu: " Liderstvo nije pozicija, nego odgovornost"; "ljudi su uvijek na prvome mjestu... osobni razvoj pojedinca utkan je u temelje napretka svakog društva i organizacije"; "prosječni lideri primarno brinu o sebi i svojima, dobri lideri brinu o sebi i svojima vodeći pritom računa i o drugima dok izvrsni lideri čine sve to, ali i mnogo više nastojeći svijet učiniti boljim mjestom."

Vrativši se kući, pod dojmom opisanog iskustva opet sam počeo dvojiti jesam li dobro napravio prihvativši poziv Dadi Janki... iz sasvim drugih pobuda nego kada sam putovao u suprotnom smjeru. Jer, živjeti u hrvatskom okruženju nakon što upoznaš takve ljude i osjetiš im vibracije iznenada postaje veoma teško.

Teško je - da ne kažem frustrirajuće - svakodnevno svjedočiti borbama za liderske pozicije na koje se ne gleda iz perspektive ogromne odgovornosti za duševno i materijalno stanje ljudi već isključivo iz perspektive povlastica za odabranu elitu. Zahtjevno je svakodnevno svjedočiti umišljenim izjavama brojnih "stručnjaka", posve uvjerenih u vlastitu sposobnost da se nose sa složenim hrvatskim izazovima, unatoč tome što uopće nisu adekvatno educirani za posao kojim se bave zbog čega nisu imali - niti će ikada imati - konkretne rezultate. Nelagodno je promatrati takve ljude kako bez imalo srama - kao da je riječ o sasvim normalnom procesu - prvenstveno brinu o sebi i o svojem "stadu" dok potrebe drugih društvenih skupina istovremeno smatraju tek deklarativnim problemom. Pa ipak, najbolnije od svega je svjedočiti kako javnost u tvojoj zemlji vrednote poniznosti, humanosti, skromnosti i otvorenosti umjesto s istinskim liderstvom izjednačava s "luzerskim" kvalitetama slabića.

Zarobljeni u opisanom svjetonazoru ne uspijevamo vidjeti očito: sve dok tisuću do dvije osoba Gunningove energije ne preuzme čelna mjesta u domaćem društveno-gospodarskom sustavu pomaka neće biti. Sve dok na kolektivnoj razini ne stvorimo uvjete da osobe više kvalitete svijesti - koje su već sada tu među nama - iskorače na pozornicu oslobođene opravdanog straha da ćemo ih razapeti na metaforičkom križu, nastavit ćemo se vrtjeti uvijek u istome krugu.