Prema izjavama koje je istražiteljima dao Steven Harris, farmaceut LifeCarea, Anna Pou je na sedmi kat donijela više bočica morfija. Prema navodima istražitelja, Harrisov odvjetnik je kazao kako joj je upravo Harris dostavio dodatne doze morfija i midazolama – snažnog lijeka koji se koristi za anesteziju prije operacije ili za sedaciju pacijenata prije pokretanja raznih medicinskih postupaka. Poput morfija, midazolam pogubno utječe na disanje; stoga liječnici pozivaju na povećani oprez ako netko želi kombinirati spomenute lijekove.
Kristy Johnson, direktorica LifeCareove fizikalne medicine, izjavila je da je osobno svjedočila događajima koji su uslijedili. Istražiteljima Ministarstva pravosuđa potvrdila je kako je svojim očima vidjela da Pou, uz pomoć dvije medicinske sestre, puni šprice tekućinom iz bočica za lijekove. Potom ih je Johnson tako „naoružane“ odvela do Everetta koji je ležao u sobi 7307. Johnson je istražiteljima kazala kako nikada u životu nije vidjela nervoznijeg liječnika od Anne Pou. Također im je kazala da je čula Pou kako govori da će mu "dati nešto za vrtoglavicu." Nakon toga nestala je u Everettovoj sobi zalupivši vratima za sobom.
Krećući se hodnikom sedmog kata, Pou i medicinske sestre ubrizgavale su lijekove pacijentima koje je Johnson držala za ruku moleći se u sebi „da joj Bog oprosti“. Wilda McManus, kojoj je kćerka Angela uzaludno pokušavala ukinuti DNR protokol, imala je ozbiljnu infekciju krvi (Angeli je prethodno naređeno da smjesta napusti majku i spusti se na drugi kat radi evakuacije.) Prema iskazu Johnson, Pou je rekla Wildi da će joj "dati nešto da se bolje osjeća".
Potom je Johnson odvela jednu od Memorialovih sestara do sobe 7305. "Ovo je gospođa Hutzler", rekla je Johnson primivši ženinu ruku uz popratnu "molitvu u sebi". Iako se trudila ne gledati što medicinska sestra radi, jednostavno je morala primijetiti kako se naginje nad Rose Savoie, 90-godišnju ženu akutnog bronhitisa i brojnih bubrežnih problema koja je ležala pokraj Hutzlerove. Jedna od LifeCareovih sestara tijekom istrage navela je kako su toga dana obje žene bile stabilnog zdravstvenog stanja. "Uh...gori", promrmljala je Savoie dok je primala injekciju.
Prema riječima Memorialovih djelatnika, u tom trenutku desetak "trojki" ležalo je u lobiju pokraj bankomata. Ostali pacijenti Memoriala - uz pomoć volontera i medicinskog osoblja, među kojima je bio i dr. Bryant King – prethodno su evakuirani. „Toga dana oko podneva“, rekao mi je King u intervjuu, „vidio sam Anu Pou kako u ruci nosi više injekcija te da se s njima u ruci obraća pacijentima u blizini bankomata. Čuo sam da im je rekla nešto u stilu 'dati ću vam nešto da se osjećate bolje." Osim toga, King mi je spomenuo jedan raniji razgovor s kolegom koji ga je nakon sastanka sa Susan Mulderick i Annom Pou upitao što on misli o eutanaziji. „Liječnici to ne rade“, odgovorio je King. Iako su brojni pacijenti bili u izrazito lošem stanju, neki i u terminalnoj fazi teških bolesti, King je smatrao da okolnosti ne zahtijevaju sedaciju, a kamoli „milosrdno ubojstvo“. Kada je ugledao Pou s injekcijama u ruci pretpostavio je što se događa pa se obratio liječnicima i sestrama u okruženju: ''Što se to događa? Zar ćemo mirno sjediti i promatrati ovu bolesnu situaciju? Odlazim odavde istog trena!'' Zgrabio je torbu i spustio se na rampu kako bi se ukrcao na sljedeću brodicu.
Bill Armington, Memorialov radiolog, ljutio se zbog Kingova odlaska. Tijekom intervjua rekao mi je kako je pretpostavljao da će se ići na eutanaziju jer mu je Cook ranije kazao da se raspravlja o "stvarima o kojima raspravljaju isključivo liječnici". "Armington se potom uputio prema helidromu kako bi "intenzivirao evakuaciju." Međutim, King i Armington nisu izravno intervenirali u događaje osim što je King poslao SMS poruke brojnim prijateljima i obitelji zahtijevajući da jave medijima namjere Memorialovih liječnika. Tijekom razgovora King mi je kazao kako smatra da je njegovo mišljenje, koje je prethodno odbijeno u raspravi o primanju unesrećenih susjeda u bolnicu, jednostavno bilo nevažno.
Na drugom katu ostalo je samo troje liječnika i nekolicina medicinskih sestara: Anna Pou, mlada internistkinja Kathleen Fournier i John Thiele, 53-godišnji pulmolog koji se prije intervjua sa mnom nije javno izjašnjavao o vlastitim iskustvima nakon udara Katrine. Thiele mi je rekao da je u četvrtak ujutro susreo Susan Mulderick na izlasku iz šok-sobe: "Johne, najkasnije večeras svi moramo napustiti bolnicu". Isto mu je kazao i René Goux. Međutim, Mulderick i Goux izjavili su preko svojih odvjetnika da nisu postavili konačni rok za evakuaciju već da im je cilj bio poticati i usmjeravati kolege kako bi se proces čim prije završio. "Prethodno smo svjedočili da su helikopteri prestali dolaziti zbog naše nespremnosti", rekao mi je Goux, "pa nisam htio da se to ponovi."