Brojni čamci i helikopteri uspjeli su tijekom dana iz bolnice evakuirati gotovo sve pacijente i posjetitelje. Oko 21 sat Rodney Scott, pretili pacijent s odjela intenzivne njege koji se oporavljao od operacije srca, preko strmih metalnih stepenica napokon je prenesen do helidroma. S obzirom na to da je težio gotovo 180 kilograma te da nije mogao samostalno hodati, Scott je bio posljednji živi pacijent koji je napustio bolnicu. Kasnije je često opisivao olakšanje koje je tada osjetio. Četvorica koja su ga nosili u invalidskim kolicima svojski su zapeli kako bi ga ubacili u letjelicu Obalne straže. Evakuacija krupne osobe poput Scotta vukla je sa sobom posljedice - medicinska sestra nakratko je ostala prikovana za helikopter te je dobrano natukla rebra i slezenu. Međutim, svi su bili zadovoljni učinjenim. 
Scott, Thiele i Karen Wynn odvojeno su transportirani u međunarodnu zračnu luku Louis Armstrong u New Orleansu gdje se njihovo zahtjevno iskušenje nastavilo. Kada su stigli na aerodrom nisu mogli vjerovati vlastitim očima: stotine pacijenata s opustošenih područja zateklo se na jednome mjestu pod paskom saveznog tima za upravljanje kriznim situacijama koji je bio toliko slabo opremljen da mnogim pacijentima nisu mogli pružiti niti osnovnu skrb. Promišljajući o zatečenoj situaciji, Thiele mi je rekao kako eutanazirani pacijenti ''apokalipsu na aerodromu sigurno ne bi preživjeli.''


Mrtvozornikova dvojba

U nedjelju 11. rujna 2005. godine, trinaest dana nakon udara oluje, spasioci su pronašli 45 raspadajućih tijela u bolnici Memorial Medical Center. Sljedećeg dana Charles Foti Jr., državni tužilac Louisiane, pokrenuo je službenu istragu o događajima u bolnici tijekom krize izazvane uraganom Katrina. Telefoni Ministarstva pravosuđa ubrzo su se užarili pod optužbama za neopravdano napuštanje pacijenata i eutanaziju. 

Odvjetnik tvrtke LifeCare vjerojatno je bio prva osoba koja je nazvala tu instituciju kako bi obavijestio pravosudne službenike o argumentiranoj sumnji da su liječnici i medicinske sestre Memoriala devetorici pacijenata LifeCarea ubrizgali smrtonosnu dozu lijekova. Potom su državni i savezni istražitelji pokrenuli brojne intervjue sa svjedocima, a na koncu su se zaputili u napuštenu bolnicu kako bi pronašli eventualne dokaze. Odvojeno od toga, državni tužitelj započeo je vlastitu istragu u sklopu koje je zatražio dr. Franka Minyarda, glavnog mrtvozornika Orleansa, da obducira stotinjak tijela pronađenih u desetak bolnica i staračkih domova New Orleansa. 

Tako se 76-godišnji ginekolog Minyard našao u vrlo zahtjevnoj situaciji; pod velikim pritiskom javnosti koja je željela znati što se točno dogodilo u njihovom susjedstvu tijekom krize. Minyard se istovremeno borio s obdukcijama i identifikacijom stotina žrtava uragana što je dodatno otežavalo njegov položaj. O njemu još treba reći da ga je katolička redovnica inspirirala da život posveti javnoj službi. U trenutku krize 31 godinu obnašao je dužnost službenog gradskog mrtvozornika koji je „uredovao“ u podrumu kaznenog suda. Poznat je bio i po tome što se rado pojavljivao na dobrotvornim manifestacijama, kao svirač u jazz bendu, obučen u bijelo odijelo s kaubojskim čizmama. „U trenutku kada je New Orleans poplavio“, rekao je Minyard, „izašao sam iz automobila i doslovce otplivao na posao“. Tamo je ostao zarobljen četiri dana.
Nakon obdukcije i prikupljanja uzoraka, djelatnici organizacije National Medical Services, privatnog laboratorija iz Pensilvanije, brzo su otkrili morfij u devet tijela - istih onih koje je odvjetnik LifeCarea identificirao kao potencijalne žrtve.
Ured državnog tužioca angažirao je Cyrila Wechta, uglednog forenzičkog patologa koji je godinama radio na slučaju Johna F. Kennedyja, da pregleda toksikološki izvještaj i medicinsku dokumentaciju četvorice mrtvih pacijenata: Emmetta Everetta, Rose Savoie i dvojica drugih pacijenata LifeCarea. Wecht je nedvosmisleno zaključio kako je u sva četiri slučaja riječ o klasičnom ubojstvu ljudskom intervencijom.

Po završetku višemjesečnih razgovora tijekom kojih je prikupljena opsežna dokumentacija, istražitelji su vjerovali – barem su tako rekli - da su liječnici i medicinske sestre eutanazirali ni manje ni više nego dvadeset pacijenata Memoriala. Međutim, sumnje je trebalo potkrijepiti konkretnom dokumentacijom koja je prema izjavi Tanetovog odvjetnika „jednostavno bila nedostupna“. Naoružan svjedočanstvima djelatnika LifeCarea i medicinskom dokumentacijom četvorice mrtvih pacijenata sa sedmoga kata, državni tužitelj procijenio je kako su mu izgledi najveći ako za ubojstvo optuži Anne Pou, Cheri Landry i Lori Budo.