U devet sati uvečer 17. srpnja 2006. godine - gotovo godinu dana nakon što je Katrina devastirala Memorial - naoružani državni i savezni agenti pokucali su na vrata Anni Pou. Uhitili su je prema optužbi za četiri ubojstva drugog stupnja. 
Kako se nakon posla nije stigla presvući, u trenutku uhićenja Anne Pou je bila odjevena u izgužvanu kiruršku haljinu u kojoj je toga dana radila. Iako je znala da je glavna meta istražitelja, nije očekivala uhićenje jer je njezin odvjetnik, navodno, s tužiteljem dogovorio dobrovoljnu predaju u slučaju potrebe. "Što će biti s mojim pacijentima?", refleksno je upitala Anna Pou policajce. Voditelj skupine agenata predložio joj je da nazove kolegu i zamoli ga da preuzme njezin posao. Dozvolili su joj da se uredi i spremi. Potom su joj pročitali njezina prava, stavili lisice na ruke i odveli je u mjesni zatvor. Cheri Landry i Lori Budo uhićene su iste noći. 

Međutim, Pou se nije dugo zadržala u istražnom zatvoru; puštena je odmah iza ponoći. Državni tužitelj Foti sutradan je sazvao konferenciju za novinare - koja je prenošena i na CNN-u – na kojoj je žestoko napao trojku optuženu za eutanaziju u Memorialu: "Ovo nije eutanazija", rekao je Foti, "ovo je klasično ubojstvo!"

Sljedećeg dana, na drugoj konferenciji za novinare odvjetnik Anne Pou optužio je „nevjerojatnu oluju“ - a ne svoju klijenticu - za smrt ljudi. Rekao je da je njegova klijentica nevina optuživši pritom Fotija - koji se upravo spremao iznova kandidirati na izborima – da svjesno manipulira slučajem kako bi privukao na sebe medijsku pažnju. Također je najavio da će rezultate vlastite istrage uskoro dostaviti na uvid okružnom tužitelju Orleansa, nadležnom za slučaj nakon uhićenja, te da će iste prezentirati pred sudskom porotom.
Kako je vladina istraga napredovala tako je Carrie Everett, udovica Emmetta Everetta, polako skupljala hrabrost istupiti pred kamere CNN-a. Nakon Katrine tražila je supruga gotovo dva tjedna da bi na koncu saznala da je „umro“. Kada je shvatila u kojim se okolnostima smrt dogodila, tužila je Tenet, LifeCare, Pou, Landry i Budo.
"Tko im je dao pravo da se igraju Boga?", upitala je gospođa Everett. "Tko im je dao to pravo?"

Uspješno sudsko procesuiranje ubojstva u Orleansu zahtijeva da mrtvozornik s medicinskog gledišta potvrdi da je smrt prouzročena postupcima drugog ljudskog bića - bez obzira na konačnu krivnju ili pravnu odgovornost. Riječ je o prvom koraku kriminalističkog dokazivanja po čijem okončanju sud u Louisiani dosuđuje krivnju za ubojstvo.
 
Mrtvozornik Minyard pozvao je Cyrila Wechta, Michaela Badena - još jednog poznatog forenzičkog patologa - i Roberta Middleberga, direktora toksikološkog laboratorija u kojem su testirani uzorci obdukcije, kako bi porazgovarali o nalazima i usuglasili stavove. Kako Minyardova poplavljena kancelarija još uvijek nije bila u funkciji, tri dana zaredom sastajali su se u njegovom privremenom uredu u praznoj zgradi pogrebnog poduzeća. 

Obdukcija je pokazala da je više od polovice sveukupno analiziranih tijela u Middlebergovu laboratoriju (četrdeset i jedan pacijent Memoriala) bilo pozitivno na morfij, midazolam ili oboje. S obzirom na to da se u karijeri susreo s tisućama slučajeva, pronađene visoke koncentracije lijekova u polovice mrtvih pacijenata smatrao je ozbiljnim "trnom u oku". 

Minyardova radna skupina prvo je promotrila slučaj Alice Hutzler, 90-godišnje bolesnice s upalom pluća, čijoj je kćerki medicinska sestra LifeCarea Gina Isbell obećala da će „pomno brinuti o majci“. Iako joj morfij i midazolam nisu propisani, spomenuti lijekovi pronađeni su u njezinoj jetri, mozgu i mišićnom tkivu. Medicinska dokumentacija je, naime, pokazala da se gospođa Hutzer ''mirno odmarala'' jutro prije smrti te da medicinske sestre tijekom večeri nisu zabilježile nijednu zdravstvenu pritužbu koja bi upućivala na potrebu korištenja morfija i midazolama. 
Hutzler je bila jedan od devet pacijenata LifeCarea sa sedmog kata u kojima je pronađen jedan ili oba lijeka. Svi oni viđeni su živi ujutro 1. rujna. Prema medicinskoj dokumentaciji, patolog Memoriala svima je konstatirao smrt istog poslijepodneva. 

"Ubojstvo". napisao je Wecht na omotu s imenom gđe. Hutzler dodatno podebljavši riječ. Na isti je način procijenio smrt sedam pacijenata sa sedmog kata pridodavši im Emmetta Everetta, Wilda McManusa i Rose Savoie. Posljednjeg pacijenta - koji je prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji u kritičnom trenutku bio „na rubu života i smrti“ - kategorizirao je pojmom „nejasno“. Prema Badenovu mišljenju u svih devet slučajeva radilo se o klasičnom ubojstvu.