Naďż˝alost, u trenutku pojave recesije naišao je i trenutak kada je Colleen shvatila da ďż˝e morati otpustiti odreďż˝eni broj ljudi. To je bio pravi izazov koji ju je naveo da se zapita: "Kako i je li uopďż˝e moguďż˝e odrďż˝ati ozraďż˝je ljubavi i poštovanja u situaciji kada su otkazi neizbjeďż˝ni?" Kao i uvijek do tada, svoja je razmišljanja podijelila sa svim djelatnicima. Prije negoli su liste saďż˝injene, svi djelatnici kompanije su zajedniďż˝ki prolazili kroz strah, patnju i bol eventualnog gubitka radnog mjesta. Dogaďż˝alo se i da zajedniďż˝ki oplakuju nešto što se još nije dogodilo, buduďż˝i da nitko nije znao tko ďż˝e ostati a tko otiďż˝i iz tvrtke. Tako su se kroz svjesnost o realnoj situaciji, bez potiskivanja emocija, pripremili na neizbjeďż˝no... 

Colleen svojim kolegama, liderima u drugim organizacijama, poruďż˝uje: "Dajte si vremena za razgovore s ljudima. Svi mi strahujemo zbog istih razloga, sve nas proďż˝ima ista tjeskoba. Pruďż˝ite ljudima ljubav, a ne kazne i 'batine'. Velika je greška što u svijetu biznisa bjeďż˝imo od emocija. Bjeďż˝imo od velikih strahova koje su tu meďż˝u nama. Svaki ďż˝ovjek ima svoju priďż˝u. Poslušajte ju. Poštujte ju."

ďż˝esto ukazuje na veliki problem liderstva u svijetu: "Svijetu nedostaju pravi vizionari, ljudi koji mogu oslikati planinu tako da svi poďż˝elimo osvojiti njezin vrh." I dodaje: "Utjecaj nikada ne proizlazi iz titule ili formalnog poloďż˝aja. Utjecaj proizlazi iz ljudi. Ako imaš u njih povjerenja, ako ih doista poštuješ oni ďż˝e ti sve to vratiti. Liderstvo je prije svega sluďż˝enje. Mi lideri moramo teďż˝iti k tome da budemo sluge."

Boylan je pohaďż˝ala studije za profesora glazbe, da bi je u ranim 70-im radoznalost i ďż˝elja da shvati na koji naďż˝in svijet doista funkcionira odvele u svijet biznisa. Kaďż˝e kako se jako dobro sjeďż˝a poslodavaca na koje je nailazila: "Sama sebi sam tada rekla da, ako ikada postanem visoko pozicionirani menadďż˝er, nikada neďż˝u zaboraviti kako zapravo izgleda 'ďż˝ivot na prvoj liniji fronte', na dnu hijerarhijske ljestvice, te da nikada neďż˝u ljude tretirati na isti naďż˝in na koji su mene tretirali u tim vremenima." Buduďż˝i da je oduvijek ďż˝eljela pridonijeti zajednici neďż˝im vrijednim, polazi od pretpostavke da i svi druge ljudi u sebi gaje istu ďż˝elju: "Ljudi ne dolaze na posao da bi zabušavali. Upravo suprotno, ljudi kroz posao traďż˝e samo-ostvarenje i naďż˝in da doprinesu društvu."

U svoju organizaciju Colleen svjesno unosi vrijednosti ljubavi, sreďż˝e i kvalitetnih meďż˝uljudskih odnosa, te tvrdi kako su "muški i ďż˝enski principi u jednakoj mjeri potrebni za izgradnju cjelovitog i uravnoteďż˝enog poslovnog okruďż˝ja." S nelagodom pristaje na intervjue i napise o sebi: "Nisam pristala da napišete ovaj tekst o meni kako bih postala slavna ili bogata, niti mi je ďż˝elja da izigravam iďż˝ijeg gurua. Jedino što ďż˝elim jest ukazati javnosti koliko je biznis vaďż˝no uvesti ljubav na radna mjesta."