COS: Dakle, kada govorimo o praksi i korištenju prakse kao osnovne perspektive u istraďż˝ivanju društvene stvarnosti, na što se posebno trebamo fokusirati? Jedan od naďż˝ina je da pokušamo postaviti pitanje: Što je to na što se NE trebamo fokusirati? Što je to što iskljuďż˝ujemo iz društvene stvarnosti kada prouďż˝avamo praksu?

WO: Razumijem na što mislite. Kada promatram "praksu" tada zapravo promatram što i kako ljudi rade, na koji naďż˝in se ponašaju u svijetu koji ih okruďż˝uje ali i cjelokupni društveni kontekst i institucije koje kroz tu praksu nastaju. U tom procesu posebno me intrigiraju društvene konstrukcije, mentalni modeli i interesi pojedinaca i grupa. No, buduďż˝i da se sve to mora s neďż˝im povezati kako ne bi ostalo "visjeti u zraku", iz svojih sam istraďż˝ivanja iskljuďż˝ila duboku i nesvjesnu motivaciju kako bih modele uďż˝inila empirijski provjerljivim.

Organizacije i praksu u njima prou�avam kako bih shvatila na koji na�in specifi�ne aktivnosti pojedinaca utje�u na stvaranje struktura: prvo grupe a zatim organizacije u cjelini. Iako su sve grupe i organizacije evidentno pozicionirane u okvirima odre�ene industrije, dr�ave i globalnog kapitalisti�kog sustava, te kategorije nisam uzela u razmatranje ve� sam se zadr�ala na granicama organizacije.

COS: Dakle, opďż˝enito gledano, Vaša se istraďż˝ivanja bave procesom kreiranja društvene stvarnosti?

WO: U okviru organizacija i u svezi s korištenjem tehnologije. Toďż˝no.

COS: Prema Vašem mišljenju, o kojim konkretnim postignuďż˝ima na tom podruďż˝ju moďż˝emo govoriti?

WO: Vezano za kreiranje organizacijske stvarnosti?

COS: Tako je, vezano za stvaranje organizacijskih struktura. Do kojih se konkretnih spoznaja došlo koje bi nam omoguďż˝ile pomak od rekreiranja starih prema kreiranju novih struktura?

WO: Iskreno reďż˝eno, nisam baš sigurna da smo do sada došli do nekih znaďż˝ajnih, konkretnih ostvarenja na ovom podruďż˝ju. No, ako pogledamo o ďż˝emu se govori na konferencijama Academy of Management i o ďż˝emu se piše u struďż˝nim ďż˝asopisima tada moďż˝emo zakljuďż˝iti da su stanovite premise koje uvjetuju rekreiranje struktura ipak otkrivene. Ako ništa drugo, danas smo sigurni da ljudi doista kreiraju strukture koje zatim zapoďż˝inju svoj vlastiti ďż˝ivot i u cikliďż˝kom procesu utjeďż˝u na aktivnosti svojih kreatora. Naďż˝alost, nismo se odmakli dalje od ove spoznaje. Malo toga smo napravili u odnosu na ogromne moguďż˝nosti koje nam pruďż˝a ova spoznaja u stvaranju drugaďż˝ijih radnih uvjeta, posebice u smislu korištenja tehnologije. No, unatoďż˝ svemu, ostajem optimist da ďż˝emo ipak, u skoroj buduďż˝nosti, u tom smislu biti mnogo efikasniji.