Procjenjivački razgovori također su jedan od alata u upravljanju ljudskim resursima koji pretjeranu važnost polaže na ljude i proizlazi iz uvjerenja da ukoliko se svi pridržavamo onoga što smo se dogovorili stvari će štimati. Ali to nije tako i ubrzo to svima postane jasno pa svi izbjegavaju kontrolu izvršenog jer su svjesni da će morati nepravedno odgovornost za rezultate pripisati pojedincu. Poluga je negdje drugdje. Za pravo unapređenje potrebno je mijenjati sustav jer on najviše određuje rezultat.

Tražeći objašnjenje zašto usmjeravanje na ljude ne daje efekte koje smo očekivali došli smo do saznanja da usluge koje nudimo ne samo da ne pomažu nego mogu i štetiti tvrci. U najmanju ruku štete na način da maskiraju stvarne probleme, odnosno resurse tvrtke usmjeravaju u krivom smjeru, na rješavanje simptoma, dok prava "bolest" i dalje napreduje. To je bio vrlo bolan period za nas. Ono što smo do tada radili nije imalo efekte koje smo očekivali, a nismo znali što činiti umjesto toga.

Ponovno igrom slučaja jedan kolega nas je upoznao sa spoznajama W.E. Deminga, američkog stručnjaka za kvalitetu koji je jedan od zaslužnih za ono što je Japan postigao nakon drugog svjetskog rata. Deming i drugi stručnjaci poput Jurana i u posljednje vrijeme Coveya napominju da je samo između 5 i 15 % varijacija u rezultatima tvrtke pod utjecajem zaposlenika, a sve ostalo pod utjecajem toga kako smo osmislili i oblikovali sustav. Pod sustav podrazumijevam način na koji oblikujemo i vodimo posao. Primjenjujemo li gore navedene metode, odnosno usmjeravamo li se na zaposlenike i oni sve učine kako treba to će, u najboljem slučaju, imati samo 15% utjecaja na krajnji rezultat. Ovo zvuči jako apstraktno, ali pokušamo li to prizemljiti i primijeniti na npr. maloprodajnu trgovinu, možemo reći da je to radi li Marija ili Petar puno manje važno nego ono što prodajemo, jesu li ti proizvodi na razini kvalitete kakvu očekuju naši kupci, gdje nam se nalazi trgovina, kakva nam je politika cijena, na koji način se oglašavamo, koje su mogućnosti plaćanja, kakve su nam zalihe i sl. Dakle, Marija ili Petar mogu biti više ili manje ljubazni i stručni, međutim sve ovo drugo najčešće nije pod njihovim utjecajem već pod utjecajem onoga koji vodi taj posao. Sa znanjima koje imam danas mogu čak tvrditi da je i ljubaznost i stručnost pod puno manjim utjecajem pojedinca nego što se uobičajeno misli.