Objektivnost

Objektivno promatranje svijeta nije moguće, pa stoga ne može biti niti glavni preduvjet za proces učenja. Svatko vidi svijet na svoj način. Sva nastojanja da se unificiraju promatranja svijeta ne uspijevaju. Škola osobito radi na tome da 'usadi' ono promatranje svijeta koje odgovara onima koji upravljaju školskim sustavom. Škola, kao i svi ostali koji pokusavaju nametnuti vlastiti pogled na svijet, kad-tad dozive neuspjeh. Povijest je prepuna takvih situacija. Škola treba dati znanje, ali i razvijati i poticati varijacije u razmišljanjima...treba omogućiti učenicima da prepoznaju svoju posve osobnu kreativnost. Kada takva djeca odrastu organizacija koja uči će pokazati još bolje rezultate. Spoznaja da svatko doživljava svijet na svoj način osobno me obogaćuje i veseli. Obogaćuje stoga što nastojim razumjeti onoga tko govori ili piše, jer se time ja obogaćujem. Veseli me stoga što mi omogućava prihvatiti svačije mišljenje a da ne moram gubiti snagu objašnjavajući kako nisu u pravu. U stvari, svatko je u pravu. Kada se takova ogromna raznolikost nađu na jednom mjestu i usmjere ka zajedničkoj svrsi i viziji, dosezi su ogromni. Zašto timski rad ne uspijeva Orgnizacija se može podijeliti na timove, ali to nije dovoljno za dobar rezultat. Euforija timskog rada splašnjava stoga što se timovi vide kao male grupe ljudi a u stvari djeluju kao zbir više pojedinaca. Pretpostavka je da će se takvom podjelom ostvariti bolji rezultati. Umjesto pojedinaca koji se nadmeću, imamo timove ljudi koji se nadmeću. Umjesto pojedinaca koji su 'dobri' i 'manje dobri' imamo dobre i manje dobre timove. Oni koji vode sustav ne shvaćaju što trebaju raditi pa nastavljaju raditi jednako kao i kada se radilo s pojedincima. Sve 'tehnike' i upute za timski rad nemaju učinka. Imati će ih tek onda kada shvate procese koji se odvijaju u ljudskom mozgu. Razumijevanje čovjeka kao biološkog bića, što u sebi sadrži fiziološko i psihološko, je odgovor na dobru pripremu za timski rad.