Ljudska priroda je neiscrpno inovativna. Čovjek je genetski građen tako da se može snalaziti u neprestanim promjenama. Ljudska vrsta se ne bi nikada uspijela razviti do današnjag stupnja da čovijek nije kreativan već u svojoj genetskoj konstrukciji. Ono što koči kreativnost ljudi je psihologija izvanjske kontrole. U njoj se rađamo a škola temeljito guši svaku kreativnost svojim inzistiranjem na reproduciranju naučenog. Najveća šteta nastaje kada zakaže kreativnost onih koji vode sustav. Oni ne trebaju brinuti o kreativnosti ljudi. Njihova najveća briga treba biti vlastita kreativnost. Kada bi naučili osloboditi se stega školskih 'kalupa', otkrili bi zadovoljstvo u slobodi djelovanja a tada je lako i onima koji s njima rade. Sve dok brinemo o inovativnosti zaposleniha gubimo iz vida najvažniju kreativnost: kreativnost onih koji vode. Pojam kreativnosti je meni bliskiji od pojma inovativnosti. Bliži je funkcioniranju čovejka, jer je kreativnost usađena svakom ljudskom biću. Inovativnost kao riječ je shvaćena više za one koji su ili čudaci ili posebno nadareni.