Tema broja: Održivi razvoj
Marko Lučić


Ray Anderson: Strastveni borac za održivi razvoj
Jeff Hutner

Poticajna priča o osobnoj promjeni pojedinca, lidera organizacije Interface Inc., koja je pokrenula transformaciju giganta za proizvodnju tepiha s godišnjim prihodom od pola milijarde dolara, velikog zagađivača koji je nekada stvarao 15 posto sveukupnog otpada u industriji podnih obloga.


Dostizanje održivosti: Jednostavna rješenja ne postoje
John R. Ehrenfeld

Vodeći stručnjak na relativno novom znanstvenom području "industrijske ekologije" propituje konvencionalni pristup koncepciji "održivog razvoja" i tvrdi kako ostvarenje istinske održivosti zahtijeva radikalna, a ne jednostavna i brza rješenja. Sugerira da proces mora započeti na razini pojedinca, preispitivanjem vlastitog ponašanja i stavova o potrošnji, osobnom zadovoljstvu i tehnologiji.


Novi imperativ industrijskog društva
Peter Senge, Bryan Smith i Nina Kruschwitz

Industrijska era i njoj pripadajuća "uzmi-iskoristi-odbaci" životna paradigma koja je dominirala razvijenim svijetom u posljednja dva stoljeća polako ali sigurno se bliže svome kraju. Inicijative inovativnih organizacija i pojedinaca širom svijeta, poput Nikea, Coca-Cole, DuPonta, Oxfama i drugih, pokazuju kako je istinske i održive promjene moguće provesti samo u suradnji sva tri gospodarska sektora.


Prirodni kapitalizam - smjernice
Amory B.Lovins, L.Hunter Lovins, Paul Hawken

Sposobnost Zemlje da podržava život i gospodarsku djelatnost u velikoj je mjeri ugrožena načinom ekstrakcije, obrade, transporta i korištenja prirodnih resursa. U tekstu se pojašnjava koncepcija Prirodnog kapitalizma koja nam otvara nove poglede na odnos između prirodnog kapitala i ekonomske vrijednosti. Primjena koncepcije osigurava očuvanje ekosustava ali i profitabilno poslovanje.


The Natural Step: Vizija održivog društva
Manfred Mack

Razgovor s Karl-Henrikom Robèrtom, uglednim znanstvenikom i inovatorom na polju održivog razvoja koji već dugi niz godina radi na projektu s ciljem da svoju zemlju Švedsku transformira u potpuno održivu zajednicu koja će postati ogledni primjerak za druge nacije.

Poštovani čitatelji,

"održivi razvoj" kao temu drugog broja časopisa qLife odabrali smo iz više razloga. Kao što ste vjerojatno već uočili u materijalima na kraju časopisa, ovaj broj se poklapa sa dugo očekivanim dolaskom predsjednika SoL-a, Petera M. Sengea, u Hrvatsku. Budući da se Peter u posljednje vrijeme potpuno posvetio problemu održivosti (iz tiska je nedavno izašla njegova nova knjiga The Necessary Revolution), te kako je qLife službeno glasilo SoL SEE Foruma, smatrali smo logičnim da se pozabavimo upravo njome.

Drugi je razlog taj što je "održivi razvoj", dakle "način korištenja resursa koji zadovoljava današnje potrebe ljudi bez da ugrožava sposobnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe", unatoč paradoksalnosti takve situacije, u posljednje vrijeme postao pomalo otrcani termin. Moram priznati kako se ni mi, članovi uređivačkog odbora časopisa, nismo baš iz prve dogovorili. Tema se čini toliko udaljena od svakodnevnog života, a čovjek ili pojedina organizacija toliko bespomoćni u suočavanju s tim problemom da većina nas iz prve pomisli: "neka se time bave 'više instance' društva".

I tako dolazimo do toga da se problemom, koji ugrožava opstanak cijele naše vrste, ljudi pretežno ne žele baviti, iako je sasvim jasno da naša civilizacija, ovakva kakva jest, ne može još dugo opstati. Sve smo svjesniji da nam trenutačno prevladavajuća praksa proizvodnje i potrošnje ne može osigurati željenu budućnost. Enorman gospodarski i populacijski rast u svijetu posljednjih godina snažno je utjecao na prostor u kojem živimo - stvaranjem ozonskih rupa, klimatskim promjenama, iscrpljivanjem prirodnih resursa, uništavanjem bioloških vrsta, produbljivanjem jaza između bogatih i siromašnih te mnogim drugim neželjenim posljedicama koje će se u bliskoj budućnosti samo dodatno umnožavati.

Sve veći broj stručnjaka širom svijeta poručuje kako je krajnje vrijeme da svi zajedno, želimo li našoj djeci i unucima ostaviti svijet dostojan življenja, započnemo provoditi promjene.
 
Ključne riječi jesu "svi zajedno". Obzirom na složenost situacije, na goruću potrebu da u sljedećih 20 godina smanjimo emisiju CO2 za 80 posto, moramo osmisliti radikalna, a ne jednostavna i brza rješenja (quick fixes). Želimo li doista nešto promijeniti, moramo promijeniti naše odnose i mentalne modele; moramo uvijek imati na umu poruku A. Einsteina: "složeni problemi ne mogu biti riješeni na istoj razini svijesti koja ih je stvorila."

Kako osmišljavanje i implementacija radikalnih rješenja traži suradnju svih sektora društva, jasno je koliko će nam sposobnost za suradnju biti potrebna. Pri tome proces transformacije, kao i uvijek, mora započeti na razini pojedinca, preispitivanjem vlastitog ponašanja i stavova o životnim vrijednostima, potrošnji, osobnom zadovoljstvu i odnosu s prirodom.

Na ovom mjestu bih vas pozvao da zastanete.
Vjerojatno ću pogoditi što vas muči u ovome trenutku. I ja sam se tako osjećao, sve dok nisam pažljivo proučio qLife tekstove. Sve dosad navedene rečenice vjerojatno vam se čine kao još jedna "bajkovita priča", etička naklapanja nepopravljivih idealista koji nemaju dodira sa "stvarnim svijetom".

No, čini se kako ipak tako nije. U ovoj je priči posebno intrigantna uloga jednog drugog čimbenika, klasičnog tvrdo-kapitalističkog profita.

Istraživanja pokazuju kako današnji kupci pokazuju sve veću sklonost da nagrade one kompanije i proizvode koje prepoznaj kao "zelene". Uvođenjem komponente profita, cijela koncepcija prelazi iz domene etičnosti, koja pojedinim liderima sama po sebi, iz razumljivih razloga, nije dovoljno poticajna, u domenu pragmatičnih brojki. Čini se kako će intenzitet primjena koncepcije održivog razvoja u organizacijama, u najširem smislu tog pojma, u skoroj budućnosti postati glavni izvor konkurentne prednosti. Subjekti koji koncepciju ne prihvate gotovo će sigurno snositi posljedice kroz smanjenu potražnju za svojim proizvodima i uslugama, te na kraju, u smanjenim profitima. I obrnuto, inovatore usklađene s prirodom očekuju iznad prosječni prinosi.

A to je upravo ono što kapitalisti pod svaku cijenu žele postići...


Ugodno čitanje!