Liderstvo se velikim dijelom svodi na osloba�anje �ovjekovih potencijala. Jedan od najva�nijih zahtjeva za uspješno vo�enje odnosi se na sposobnost inspiriranja ljudi u grupi: dirnuti ih, ohrabriti i potaknuti na aktivnost, pomo�i im da se koncentriraju i usmjere, da dosegnu vrhunac svojih sposobnosti i onda djeluju. Klju�ni element ove sposobnosti inspiriranja je komunikacija; s ljudima za koje vjerujete da su bitni, za koje znate da mogu dati nešto zna�ajno. Pouzdanje koje imate u druge, u odre�enoj mjeri �e odrediti pouzdanje koje �e oni imati u sebe. John Gardner izrazio je to vrlo jezgrovito:

Ako netko vodi mlade ljude, podu�ava ih i bavi se njima, ili je na drugi na�in anga�iran u usmjeravanju, vo�enju, pomaganju ili njegovanju odnosa, ukupan ton tih odnosa uvijek je obojen vjerom u njihove mogu�nosti. To je generativan element, izvor struje koja unosi vjeru i �ivot u odnose.

Upravo ta sposobnost da budemo uz nekog, djelujemo na dobrobit drugih ljudi te da ih slušamo, jedna je od najva�nijih kvaliteta svakog lidera. Ljudi daju najbolje što imaju od sebe ako im se omogu�i da izraze ono što u sebi nose. Ako me netko sluša kada govorim o svojim osje�ajima, tada oni dobivaju na va�nosti i usmjerenju, a ja mogu bolje djelovati.

Bernadette nisam vidio još od nedjeljnog jutra u Cannesu 1976. godine. Po povratku iz Londona u Houston do�ekao me mali paket. U njemu se nalazila adresa hotela u Parizu u kojem smo odsjeli tijekom nekoliko dana našeg dru�enja u Francuskoj. U paketu se nalazila mala knji�ica pa�ljivo zamotana u prekrasni papir. Nosila je naslov Demian, autora Hermana Hessea. Na unutarnjoj strani korica Bernadette je zapisala poruku. Jedna je stranica bila u knjizi ozna�ena preklapanjem ruba. Na njoj se nalazio sljede�i odlomak:

Svaki �ovjek ima samo jedan istinski zadatak - da prona�e put do sebe... Otkriti vlastitu sudbinu - a ne neku proizvoljnu - te ju potom u cijelosti i odlu�no pro�ivjeti u sebi. Sve je drugo samo prividno postojanje, pokušaj izbjegavanja ili povratak idealima masa, konformizam i strah od vlastitog unutarnjeg bi�a.

U godinama koje su slijedile �esto sam se vra�ao na taj odlomak i pri�u o mladosti Emila Sinclaira, klasi�nu pri�u o najstarijoj od svih potraga - potrazi za samospoznajom.

Nakon New Yorka vratio sam se u London, mislio sam na nekoliko tjedana, te kona�no donio najte�u odluku koju sam ikada napravio u �ivotu: da napustim odvjetni�ku tvrtku, da napustim partnere i kolege koji su niz godina �inili moj �ivot. Odvajanje od njih za mene je bilo jednako bolno kao svojevremeno i odvajanje od �lanova obitelji. Do toga dana u firmi sam proveo više od dvadeset godina. Bilo mi je jako teško. U prvom trenutku su me pokušali nagovoriti da ostanem. Kada su shvatili da doista odlazim i da me ne�e mo�i zaustaviti, promijenili su raspolo�enje. �inilo se poput razvoda braka. Mislim da su se oni osje�ali odba�eno, a ja neshva�eno. Smatrali su da sam lud što napuštam uspješnu odvjetni�ku praksu kako bih radio nešto što nitko zapravo nije razumio. Nisam ih mogao optu�iti. Zbog nelagode, s njima nisam podijelio velik dio moga sna. Bojao sam se da me ne bi u potpunosti shvatili - u tom trenutku �ak ni ja nisam u potpunosti shva�ao, a kako bi oni? �uo sam razli�ite komentare o tome kako je "Joe zastranio". Pretpostavljam da na neki na�in i jesam zastranio. Osje�ao sam se na neki na�in druga�ijim, udaljenim od svojih suradnika i kolega. Osje�ao sam kao da kre�em na dugo putovanje te da �e pro�i mnogo vremena prije nego ponovno budem s njima, ako se to ikada više dogodi. Otišao sam u svoj svijet.

Kasnije sam shvatio da sam se zadnjih godina postepeno odvajao od starog na�ina �ivota i svijeta u kojem sam �ivio prije po�etka putovanja. Dijelom je to bilo i zbog strahova uslijed napuštanja karijere i neizvjesnosti ho�u li doista uspjeti pokrenuti promjene. Tijekom godina u Londonu otkrio sam mnoge metode racionalizacije zna�aja mog poslovnog �ivota. "Do grla sam u poslu i širenju odvjetni�ke tvrtke. Uostalom, liderstvo se mo�e prakticirati i u našoj firmi, što više �eliš?" Tako sam neko vrijeme i dalje negirao svoju sudbinu radi straha od izop�enja, nesigurnosti, tjeskobe, i nedostatka hrabrosti da riskiram. Popuštao sam pritisku kojeg sam u sebi osje�ao da bih se konformisti�ki ponašao prema svojim kolegama. Negdje duboko u sebi, znao sam da slije�enje tog novog poziva i sudbine donosi veliku odgovornost, a ja sam bio suviše uplašen da ju prihvatim. Sada razumijem da sam bio pozvan ispuniti svoju sudbinu. Ispunjenjem tog poziva, kao što ka�e Joseph Campbell, prepustio bih se planu univerzuma koji je progovorio kroz moj osobni plan. No, nisam bio spreman preuzeti taj veliki rizik i napor koji se od mene tra�io.

S druge strane sve sam više vremena, tijekom ve�eri i vikenda, provodio u samo�i, pisanju, �itanju razmišljanju, reflektiranju i meditiranju. Ostatak slobodnog vremena posve�ivao sam unutarnjoj borbi, razmišljanju o novom forumu, njegovim implikacijama i jasnoj slici u mojoj mašti - slici o tome kakav bi Leadership Forum trebao biti, te slici o kona�nim rezultatima. Tijekom vremena te su slike postajale sve jasnije. Vizija je po�ela prodirati u svaku moju stanicu. Postao sam to, a to je postalo ja, i tako je bilo sljede�ih deset godina.