Biznis okuplja ljude i stavlja ih na kušnju, povezuje ih jedne s drugima kako bi njegovali okolinu, bili fleksibilni, kreativni i brižni prema svemu. Predsjednik i osnivač World Business Academy, Rinaldo Brutoco, u svezi s time ističe: "Budući da je današnji biznis posve internacionaliziran, jedina je društvena institucija koja raspolaže sredstvima i infrastrukturom za kataliziranje planetarne evolucije koja se upravo događa."

Naravno da će se biznis kao takav morati u mnogome promijeniti želi li udovoljiti navedenom izazovu. Tako nam npr. George Land, teoretičar sustava ukazuje kako je sama koncepcija menadžmenta - koja ljude tretira na isti način kao i strojeve, prirodni okoliš kao neiscrpne resurse, a dugoročne posljedice podređuje kratkoročnim financijskim ciljevima - jednostavno zastarjela u okvirima nove paradigme. Pa ipak, poslovni svijet u većini slučajeva još uvijek nije uspio zamijeniti prevladavajući menadžerski sustav novim, mnogo prikladnijim za naše sadašnje i buduće potrebe.

Jedan od razloga takvog zaostajanja možemo pronaći u tome što nas strah često navodi da povećamo efikasnost rada unutar starog svjetonazora, samo kako bi se i dalje održali u kontroli. Promjene ili bolje rečeno tranzicija – dakle diskontinuirani, kvalitativni pomak, radije negoli samo kvantitativni pomak - ponekad mogu biti toliko zastrašujuće da se ljudi vraćaju u udobnu prošlost čak i kada im je posve jasno da metode iz prošlosti više jednostavno nisu prikladne. Poslovni ljudi i znanstvenici na području menadžmenta su osmislili velike inovacije koje unapređuju upravljanje - izgradnju zajednice, osnaživanje, samo-usmjeravajuće timove, potpuno upravljanje kvalitetom (TQM-Total Quality Management) i viziju. No, kod pojave najmanjih poteškoća lideri i menadžeri često se "zavrte u krugu" u pokušaju da metode nove paradigme koriste na zastarjeli način.

Nedavni gost-predavač na mojem kolegiju "Nova paradigma liderstva" pri Sveučilištu Stanford, okupljenima je rekao kako su po njegovom mišljenju oni ljudi koji su TQM tehniku primjenjivali u sedamdesetim godinama bili pioniri; oni koji su to radili u osamdesetima su bili "napredni", a oni koji to rade u devedesetima jesu "samoubojice". Smatra kako je aplikacija te metode zapravo drugo ime za manipulaciju ljudima koje se tretira objektima i na koje se utječe uz pomoć straha, tako da su se mnoge korporacije udaljile od koncepcije osnaživanja kako bi se okrenule rezanju troškova (ljudi) samo da bi dostigle ciljane kratkoročne profite uspostavivši tako totalitarnu kontrolu u kojoj vladaju tajnovitost i stres što na kraju dovodi do sloma pojedinca i organizacije.

Walter Kiechel III, u članku When Management Regresses objavljenom u časopisu Fortune, piše o savjetniku koji "uspoređuje divovske kompanije koje odbijaju promjenu i u kojima za teških vremena represija dodatno raste s bivšim komunističkim režimima Sovjetskog Saveza i Istočne Europe. U tim je režimima postojala stroga hijerarhija, nalozi 'odozgo prema dolje', birokracija i neprihvaćanje drugačijeg razmišljanja. Danas više ne postoje."