Tu je zanimljivo zamijetiti neobičnu vezu između promjena razmišljanja i vrednota budući da se obje mogu smatrati promjenama od samo-potvrđivanja do integracije. Ove dvije tendencije - samo-potvrđivanja i integracije - bitni su aspekti svih živućih sustava, te u svojoj esenciji nisu niti dobre niti loše. Zdrava je zapravo jedino dinamička ravnoteža; dok je neravnoteža nezdrava - jer prenaglašava jednu tendenciju i zanemaruje druge. U staroj paradigmi previše smo isticali vrednote samo-potvrđivanja i pojedine mentalne modele, zapostavljajući tako njihovu integrativnu protutežu. Stoga predlažem da napore usmjerimo na uspostavu bolje ravnoteže, radije nego da zamjenjujemo jedan modus s drugim.

Imajući to u vidu, razmotrimo sada razne manifestacije promjene od samo-potvrđivanja do integracije. Što se tiče promišljanja (mentalnih modela - op. ur), govorimo zapravo o pomaku od racionalnog ka intuitivnom, od analize prema sintezi, od redukcionizma do holizma, od linearnog do ne-linearnog razmišljanja.

Što se tiče vrednota, promatramo odgovarajuću promjenu od natjecanja ka suradnji, od ekspanzije do očuvanja, od kvantitete do kvalitete, od dominacije do partnerstva.


Patrijarhalni poredak

Vjerojatno ste primijetili da su vrednote samo-potvrđivanje, natjecanje, ekspanzija i dominacija - općenito povezane s ljudima. Patrijarhalno društvo ne samo da ih favorizira, već i nagrađuje ekonomskim nagradama i političkom moći. Ovdje se krije jedan od ključnih razloga koji tranziciju prema uravnoteženom sustavu vrednota čini tako teškom za većinu ljudi, a posebice za većinu muškaraca.

Moć, u smislu dominacije nad drugima, nije ništa drugo doli pretjerano samo-potvrđivanje, a hijerarhija je društvena struktura koja ju najefikasnije podupire. Uistinu, naše političke, vojne i korporativne strukture uglavnom su hijerarhijski uređene, s muškarcima na višim razinama i ženama na nižim. Budući da većina muškaraca, ali i mnoge žene, svoj položaj u hijerarhiji izjednačuju s osobnim identitetom, pomak na drugi sustav vrijednosti u njima budi egzistencijalni strah.

Međutim, postoji i druga, za novu paradigmu mnogo prikladnija vrsta moći, koja proizlazi iz utjecaja drugih. Idealna struktura za primjenu ove vrste moći nije hijerarhija, već mreža, koja također predstavlja jednu od središnjih metafora sustavnog razmišljanja. Tako dolazimo do zaključka kako promjena svjetonazora obavezno uključuje promjenu u društvenoj organizaciji iz oblika hijerarhije u oblik mreže.