qLife

Pretraživanje

Newsletter

Knjiga mjeseca

Download Adobe Reader

Partneri









Tema mjeseca: qLife No.30: KONFLIKTIA

Članak: Intervju: Tomislav Kuljiš, Davorka Tolić

download PDF



DT: Kada govorite o tome mislite li možda na osobe za koje žargonski kažemo da imaju jak ego ili „ego do neba“?

TK: Tako je, mislim baš na njih. Međutim, iako se takvim isprva ne čini, riječ je o osobama koje uopće nemaju jak, već slabašan ego. Ako ego metaforički poistovjetimo s praznim balonom, onda se taj balon u formativnom periodu psihološkog razvoja djeteta ispunjava „zrakom“ u vidu stvarnog osjećaja sebe koji dolazi iznutra, iz naše prave suštine, a to je sebstvo. Različite psihološke i duhovne koncepcije govore o sebstvu nazivajući ga još „jastvom“ ili na engleskom „self“. Jung ga je nazivao Self s velikim „S“.

Prema tome, istina je drugačija negoli se isprva čini: u osoba naizgled snažnog ega zapravo nailazimo na nerazvijeni ego. S obzirom na to da je razvijeni i zreli ego protkan sebstvom – istinskom suštinom ljudskog bića – psihološki zreli ljudi nemaju potrebu tragati za indentitetom na bilo kojem mjestu izvan sebe. No, ovo je rijetka situacija.

Spomenuti proces formiranja ega i njegovog povezivanja sa Selfom opet se primarno događa u na tu temu senzitivnom periodu razvoja djeteta, otprilike od druge do četvrte godine života. Upravo u tom životnom razdoblju neobično je važno da djete doživi iskustvo viđenosti od roditelja ili skrbnika.

To znači da dijete treba doživjeti da je roditelj istinski doživio njega onda kada ono doživi i osjeti sebe tj. kada njegov ego (izrastajući svjesni dio koji može reći Ja jesam) dođe u kontakt sa sebstvom. Tada je važno da dijete vidi sebe u roditeljevim očima. To su stanja ispunjenja (sobom), ushićenja, oduševljenja ili pak mirne povezanosti sa sobom, kao i stanja ganuća te drugih ekspresija unutarnje autentičnosti. Na žalost mi još uvijek imamo poriv u društvu da tada pohvaljujemo dijete čime promašujemo bit, jer dijete tada treba zrcaljenje umjesto pohvale. Kroz takva iskustva dijete internalizira odnosno afirmira osjećaj sebe. Ovo je velika tema i znam da kada je obrađujemo kroz program Roditeljstvo i rani razvoj, treba dosta vremena i osobnog iskustva kroz radionice da ljudima ”sjedne” nakon čega se mijenja ideja tko sam ja u biti. Nedostaju nam u društvu, a pogotovo u odgoju spoznaje o našoj biti.

Dakle, kada dijete bude doživljeno u trenutku dok je ego u kontaktu sa sebstvom i osjeti da je netko drugi osjetio kako se ono osjeća u sebi, uspostavlja se čvrsta osovina između ega i sebstva. Ono što ja u sebi stvarno jesam sjeda u taj šuplji balon ega ispunjavajući ga stvarnim osjećajem sebstva. Time kroz cijeli život nastavljam zadržavati vrlo čvrstu osovinu ega i sebstva. Takva osoba jednostavno zna u sebi tko je i nema veliku potrebu za vanjskim identifikacijama.
Kod nekih, ali ipak rijetkih ljudi, dolazi do potpune realizacije sebstva na van i otpuštanja ega, što je u biti dio onoga što nazivamo prosvjetljenjem.

No, realnost je da većina ljudi živi u slabašnom kontaktu sa stvarnim osjećajem vlastitog sebstva zbog nezrelog ega koji se nije ispunio adekvatnim sadržajima pa i dalje nalikuje ispuhanom balonu te zbog toga mora pronaći identitet u izvanjskom. Dakle, ako nemam adekvatni identitet u sebstvu, moram ga potražiti u izvanjskom. Kada nije povezan sa sebstvom, ego nas potiče da mislimo kako smo zapravo onakvi kakvima nas drugi vide te da u očima drugih pokušavamo iščitati vlastitu vrijednost. Zbog toga ljudi uobičajeno misle da su onakvi kakvima ih drugi percipiraju pa jedini način da popravim osjećaj sebe ostaje taj da druge natjeram da poprave njihovu sliku o meni. Ovaj poriv u osnovi je velikog dijela modne, kozmetičke i sličnih industrija čije proizvode koristimo za popravljanje slike nas u očima drugih.

Drugu vrstu identifikacije ego uobičajeno pronalazi u poslu. Potom u nacionalnosti ili u nekim drugim životnim ulogama kao što je roditeljstvo. A kao što smo to već ranije naglasili, nezreli ego posebno se voli identificirati s vlastitim stavovima.

No, kada razgovaramo o svemu tome ne kritiziramo niti ne osuđujemo jer imamo pravo biti tamo gdje jesmo u svom psihološkom razvoju koji je ovisio o roditeljima i skrbnicima dok smo mi kao dijete nesvjesno dali svoj maksimum. Danas možemo osvijestiti gdje se nalazimo i aktivno nastaviti svoj razvoj kroz rad na sebi.

© 2006 Novem izdavaštvo d.o.o. info@quantum21.net | Krepelnik Graftwerk | XHTML | CSS | CMS | web dizajn |

Uvodnik

Članci

Misao tjedna