Uvodnik: qLife No. 36: KLASICI V

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

Kao urednik qLifea, posebno volim „Klasike“ jer mi omogućuju da se osvrnem na aktualne teme izvan tekstova koje redovito - već devet godina - objavljujemo na stranicama našeg časopisa. A devet godina, složit ćete se sa mnom, nije malo. U drevnim kulturama, mnogo mudrijima od ove naše, smatralo se kako sve rođeno, odnosno sve što živi - ljudi, životinje ili razni projekti - uvijek iznova prolazi kroz devetogodišnje cikluse. A kako qLife polako završava prvi ciklus i započinje novi, pravo je vrijeme da se nakratko prisjetimo kakvo je okruženje bilo tada - kada smo se otisnuli u neizvjesnu misiju širenja, stvaranja i implementacije znanja neophodnih za razvoj pojedinaca, organizacija i društva u 21. stoljeću - a kakvo je sada.

S vizijom stvaranja mreže lidera koji će se posvetiti poboljšanju kvalitete života cjelokupne zajednice, naše putovanje započelo je u listopadu 2008. godine promocijom nultog broja u velikoj dvorani HGK u Zagrebu - u vrijeme velikog entuzijazma i materijalnog blagostanja, kada je „bog hodao ovim prostorima“. Promocija je okupila brojne uzvanike - predstavnike organizacija svih triju sektora (javnog, profitnog i civilnog), profesore, asistente i poslovne savjetnike - koji su svjedočili rođenju prve stručne publikacije za liderstvo, menadžment i organizacijski razvoj u regiji koja je trenutačno proglašena „avangardnom“.

I danas se sjećam dobrih vibracija toga vremena, kada smo svi zajedno vjerovali da je Hrvatska na pravom putu transformacije u društvo znanja, da smo kao zajednica dovoljno zreli prihvatiti i usvojiti kulturu cjeloživotnog učenja, osobnog i organizacijskog razvoja, te da smo konačno shvatili kako su etičke i moralne norme ključni čimbenik stvaranja novih vrijednosti u tvrtkama u kojima djelatnici žive fizički zdravim, emocionalno uravnoteženim, intelektualno stimulativnim i duhovno ispunjenim životom. Vjerovali smo da je novo okruženje otvorenosti, dijaloga, suradnje, razumijevanja i međusobnog poštivanja na „dohvat ruke“ te da je sveobuhvatna transformacija mindseta doslovce pitanje trenutka.

Danas, devet godina kasnije, slobodno mogu kazati kako smo pogrešno procijenili dvije komponente promjena: kapacitete i brzinu. Iako smo, naime, mislili da kao nacija imamo kapacitete za promjenu - u smislu primjerenog razvoja kolektivne svijesti - praksa je pokazala da nije tako. U većini slučajeva naše lidere još uvijek ne regrutiramo iz kruga mudrih osoba velikog znanja, širokih svjetonazora, ispravnih vrijednosti i modernih pristupa pa nam zbog toga još uvijek ne funkcioniraju društveni filteri utemeljeni na kompetencijama - ni u politici, ni u gospodarstvu, ni u znanosti, ni u kulturi – kojima se osigurava napredovanje najboljih i to na način da se to podrazumijeva. Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević odlično je opisao aktualnu situaciju riječima: „Kod nas se sve događa preko poznanstava... tako se odlučuje o promociji i napredovanju... nema tu puno razlike između javnog i privatnog sektora. U Hrvatskoj se doslovno 'od rođenja do smrti' sve svodi na intervencije i pomoć poznanstava“. Prema tome, može se konstatirati kako na početku 21. stoljeća - isključivo zbog lošeg liderstva - umjesto toliko željene meritokracije našim društvom pretežito vladaju interesni lobiji, nepotizam i klijentelizam.

U kontekstu brzine promjena prije devet godina mislili smo kako su one „iza ugla“ - na godinu ili dvije od nas. No, prošlo je već previše vremena, a da liderstvo, menadžment i organizacijski razvoj u javnosti nisu osviješteni kao ključni čimbenici napretka nacionalnog gospodarstva i društva u cjelini. Na kolektivnoj razini još uvijek nismo jasno i glasno definirali kako nas isključivo znanost i umjetnost ovog kompleksnog područja može odvesti u bolju budućnost.

A da je tome tako potvrđuju i žestoke kritike Emila Tedeschija izrečene neki dan u medijima na račun upravljanja u poslovnoj zajednici, ali i cijelom hrvatskom društvu. Tedeschi je tom prilikom ocijenio kako je „loše što se u Hrvatskoj premalo raspravlja o suštini problema neodgovornosti i netransparentnosti upravljanja na svim razinama, od privatnog korporativnog sektora, preko javnih, državnih poduzeća do politike“ te da je riječ o jednom od najvećih problema društva!