Kvantno liderstvo

Intervju s Danah Zohar, Russ Volckman Danah Zohar, stručnjak je na području filozofije i fizike, predavačica liderstva i ugledna publicistkinja. Autorica je tri svjetska bestselera, knjiga The Quantum Self, The Quantum Society i ReWiring the Corporate Brain. Njezina saznanja, posebice na području asimilacije načela kvantne fizike u novo razumijevanje društvene svijesti, psihologije i organizacije društva rezultirale su publiciranjem revolucionarne knjige, napisane u koautorstvu s Ian Marshallom, SQ: Duhovna inteligencija -  Suštinska inteligencija.

Russell Villiam Volckman, osnivač i glavni urednik Integral Leadership Review, www. integralleadershipreview.com
 

Danah Zohar ugledna je autorica utjecajnih knjiga The Quantum Self i The Quantum Society te knjiga Spiritual Intelligence i Spiritual Capital koje je napisala u koautorstvu sa svojim suprugom Ianom Marshallom. U ovom trenutku bavi se edukacijom u području kvantnog liderstva, a polaznici su joj brojne utjecajne osobe iz svijeta biznisa i javnog života.

Russ: Iznimno sam počašćen što ste pristali na intervju za naš časopis. Nakon što sam još početkom 1990-tih godina pažljivo proučio knjigu Quantum Self, vaša promišljanja posebno su me zaintrigirala. S obzirom na to da nisam pročitao nedavno objavljenu knjigu o liderstvu, volio bih čuti više o temama iz te knjige.

Danah: Knjiga Spiritual Capital sigurno će vam se svidjeti. Mislim da je riječ o mojem najboljem djelu. Zapravo, na temu liderstva napisala sam već dvije knjige: Rewiring the Corporate Brain i Quantum Leader. Iako mislim da su obje dobre, smatram kako Spiritual Capital najbolje odražava moja trenutačna promišljanja o toj temi.

Russ: The Quantum Self svakako je važno djelo u kojem pobliže pojašnjavate ideju kvantne paradigme odnosno kvantnog svjetonazora. Možete li podrobnije objasniti što pod time podrazumijevate?

Danah: Istina je da u toj knjizi nastojim čitateljima približiti kvantnu paradigmu – objasniti im o čemu se tu zapravo radi. Ukratko rečeno, riječ je o tome da se naše cjelokupno kulturalno nasljeđe naslanja na znanstvenu revoluciju s kraja 16. stoljeća te posebno na Newtonove radove iz 17. stoljeća koji su potom sljedećih 300 godina duboko utjecali na temeljne pretpostavke svih drugih znanstvenih i društvenih područja - sve do danas - jer „Newtonova fizika“ nije samo fizika. Riječ je o nečemu mnogo dubljem i značajnijem, o tzv. mehanicističkoj paradigmi koju je ulazeći u sve pore znanstvenog i društvenog života posljednjih tristo godina Newtonova fizika nesvjesno stvorila. Riječ je o svjetonazoru u kojem smo se svi mi rodili, o „lećama na naočalama“ kojima sagledavamo život oko sebe i interpretiramo ono što vidimo.

Riječ je nadalje o mentalnim modelima koji određuju način razmišljanja o psihologiji, društvu, gospodarstvu i menadžmentu, a koji su zasnovani na istim kategorijama, konceptima i idejnim strukturama koje proistječu iz Newtonove fizike. Primjerice, Freud je oduvijek želio biti svojevrsni „Newton psihologije“, a John Stewart Mill, jedan od tvoraca manifesta liberalne političke filozofije i kapitalizma, nije propuštao reći kako „sve što zna duguje nevjerojatnom gospodinu Newtonu“.

Frederick Taylor, jedan od prvih teoretičara menadžmenta - koji je meni posebno bitan jer sam se orijentirala na liderstvo, osobni i organizacijski razvoj - također je svjesno (ili nesvjesno) slijedio Newtonov model. No, ne samo on. Moderna kognitivna znanost, primjerice, još uvijek je pod snažnim utjecajem Newtonove paradigme te se vrlo teško izvlači iz njezina čelična zagrljaja: na tom području i dalje se smatra da je sve materijalno te da čovjek nije ništa drugo doli „pametni stroj“. Svijest je, naravno, iluzija samo zato što se ne uklapa u proklamiranu materijalnu paradigmu.

Trebat će dosta vremena proći kako bi se sve to promijenilo jer fundamentalne promjene u kulturi i općem poimanju svijeta uvijek proizlaze iz fundamentalnih promjena u znanosti kaskajući za njima barem dvjestotinjak godina. Ako se fundamentalno novo otkriće u fizici dogodilo na početku 20. stoljeća - otkrićem atoma, dijeljenjem atoma na manje komponente te konačnim otkrićem kvantne fizike koja je matematički formulirana 1927. godine - onda se lako može izračunati kada se može očekivati da spomenute promjene zahvate širi društveni milje. U tom smislu posebno je važna kvantna fizika - znanost koja opisuje temeljne kategorije kauzalnosti, percepcije i odnosa. U kontekstu fundamentalne kvantne promjene svakako treba spomenuti radove Davida Bohma o implicitnom i eksplicitnom poretku, radove drugih znanstvenika o mjestu i ulozi valova u izgradnji svijeta koji nas okružuje te štošta drugo.

Spomenute ogromne promjene u znanosti polako počinju prodirati u opću kulturu, a na mene su snažno utjecale još u tinejdžersko doba. Sagledamo li, naime, život i pojedine znanstvene discipline iz kvantne perspektive, tada nam se otvaraju sasvim novi vidici o psihologiji, društvu, ekonomiji, liderstvu, duhovnosti i drugome. Riječju, svjedočimo svitanju kvantne paradigme! Pritom treba imati na umu kako se ne radi o tome da kvantna fizika objašnjava sve ta područja niti da se njima bavi. Kvantna fizika govori o elementarnim česticama i na tome staje. Međutim, Newtonova fizika također se nije bavila drugim znanstvenim područjima, ali im je potiho prenijela vlastiti mentalni sklop. Iako se Newton bavio česticama i silama, nevjerojatno snažno utjecao je na mnoge druge segmente znanosti, pa tako i na društvene znanosti. Ne kaže se bez razloga da je fizika „majka svih znanosti“. Vjerojatno je zbog toga Newtonov utjecaj toliko snažan - isto kao što će biti snažan utjecaj kvantne fizike na buduća kretanja u liderstvu, menadžmentu, psihologiji ili medicini kada se temeljne postavke kvantne fizike jednom preliju u opću svjesnost i preoblikuju prevladavajuću kulturalnu paradigmu. Mislim da se u današnjem svijetu upravo to događa.