IX. Refleksije 

Koncepcija adaptivnih promjena Rona Heifetza naglašava bitne obrasce na koje većina stručnih radova o liderstvu i menadžmentu zaboravlja:
- liderstvo podrazumijeva suočavanje i nošenje s gubicima,
- liderstvo odgovara na temeljno pitanje: što je esencijalno, a što se mijenja? 

Sagledan iz te perspektive otpor promjenama mijenja oblik i postaje otpor eventualnim gubicima. U sedmom poglavlju intervjua pronaći ćete zanimljivu razmjenu ideja o izvorima nove stvarnosti: 
- perspektiva 1: potječe li nova stvarnost iz esencijalno važne prošlosti i prilagođavanja promijenjenom okruženju? 
- perspektiva 2: potječe li nova stvarnost iz pristupanja dubljem znanju (engl. deeper knowing) koje nas povezuje s „budućnošću koja kroz nas želi nastati“? 

Iako sam, na osnovi vlastita iskustva stečenog u posebnim trenucima produktivnog djelovanja, skloniji vjerovati drugoj perspektivi, Heifetz se oko toga nije sa mnom složio. Njegovo iskustvo više rezonira s prvom perspektivom. Iako su obje perspektive ugrađene u zajedničko cikličko sagledavanje dinamičkih interakcija između pojedinca i okoline, nameće se zanimljivo pitanje: hoćete li se - prolazeći kroz proces dubokih promjena – prije usredotočiti na ono što vam je esencijalno važno (kako biste to zadržali) ili ćete se predati „onome što želi nastati“ (kroz vas)? Riječju, možete li se potpuno predati nepoznatom?