Nadosobna objektivnost u duhovnoj znanosti Rudolpha Steinera

ďż˝etvrta disciplina koja je utjecala na moje promišljanje o slušanju je duhovna znanost (antropozofija-znanost o ljudskoj mudrosti op.red.) Rudolfa Steinera koju su savjetnici i treneri primjenjivali na grupe, organizacije i ljudski razvoj u razdoblju od 1950.godine do danas. Korištenjem Steinerovog pristupa slušanju i grupnom radu, umjetnost slušanja postaje duhovna disciplina koja povezuje slušatelja, govornika i zajedniďż˝ki duh. U procesu je slušatelj u stavu nesebiďż˝ne otvorenosti, objektivnosti i nevezanosti kojom dozvoljava da mu "duh govori" kroz priďż˝u govornika. U isto vrijeme govornik takoďż˝er prakticira istu takvu objektivnost i nevezanost, dozvoljavajuďż˝i "duhu da govori" kroz njega.

Novi obrasci izviru kretanjem od Rogersovog prema Steinerovom modelu, od psihoterapijskog prema duhovnom modelu:

1.slušanje u svojoj suštini postaje manje konkretna a više metaforiďż˝ka aktivnost. To bi doslovce znaďż˝ilo da ja slušam kroz rijeďż˝i, osjeďż˝aje i misli duše u tebi koja je u isto vrijeme dio mene. U tom smislu slušanje postaje samo pribliďż˝an opis kvalitete moje receptivnosti i kvalitete grupnog angaďż˝mana u odnosu na tvoje ideje. Navedeno je lijepo opisao Lievegoed (1972.):

"...tišina u srcu je neophodna da bi mogli razumjeti drugu osobu. Duša nam mora biti mirna ako ďż˝elimo zamijetiti što se dogaďż˝a u duši sugovornika."

2.ova forma receptivnog slušanja proteďż˝e se izvan okvira empatije Rogersovog stajališta, izvan okvira etnografskog cilja za stjecanjem kulturalnog znanja o zajednici i izvan fenomenološkog cilja dozvoljavanja razotkrivanja istinske prirode promatranog fenomena.