Legalni zahtjevi vlasnika/dioničara zabranjuju dobronamjernim poslovnim liderima da budu društveno i moralno odgovorni. Bob Hinkley, bivši partner u prestižnoj odvjetničkoj tvrtki Skadden Arps, prestao se baviti odvjetničkom praksom kada je shvatio tu neugodnu istinu. Bob djelovanje korporacija opisuje jednostavnom, ali prikladnom analogijom: "Ako grupu školaraca ostavite da se sami, bez ikakvih pravila, zabavljaju na školskom igralištu, vrlo je vjerojatno da se neko vrijeme ništa loše neće dogoditi. No, također je vrlo vjerojatno da će nakon nekog vremena grubijani i nasilnici u grupi početi preuzimati vodstvo, što znači da su pravila ipak potrebna." Davne 1850. g. korporacija - "nova osoba" - uvedena je u metaforičko školsko dvorište. Korporacija koja okuplja veliki broj ljudi i koju podržavaju nevjerojatne količine kapitala, postala je tako 'nasilnik' u školskom dvorištu". Hinkley naglašava da su današnje korporacije toliko moćne da mogu manipulirati pravnim sustavom: financijski podupiru lobije koji utječu na donošenje zakona i "pravila igre" u skladu s njihovim željama, sposobne su premjestiti svoje aktivnosti unutar "labavijeg zakonodavstva", ponekad jednostavno ismijavaju zakone riskirajući tužbu jer znaju da imaju dovoljno novca za iscrpljujuće sudske bitke - čak si mogu dopustiti i poraz u sudskoj areni.

Hinkley uspoređuje današnju korporaciju s Halom, računalom iz filma 2001: Odiseja u svemiru, koji je vlastito preživljavanje pretpostavio preživljavanju posade i ubio gotovo sve ljude u letjelici prije nego li je onesposobljen. "Situacija je točno takva", kaže Hinkley. "Korporacije su pogrešno programirane, pogrešno dizajnirane. U naše smo društvo uveli entitet koji ne poznaje granice u potrazi za zadovoljenjem svojih sebičnih interesa. Taj entitet prirodno traži uvijek nove načine da zaradi novac. Ponekad to radi na legalan način, ali bez ikakvih zabrana ili ograničenja u zarađivanju, osim onih navedenih u zakonima. Zbog toga korporacije često pokušavaju ostvariti svoj cilj na načine koji štete javnom interesu."

Korporacija, piše Joel Bakan, autor knjige The Corporation, je "stroj za eksternalizaciju" jer ona nikada ne odgovara za štetu koju prouzroči trećoj strani - radnicima, zajednici, okolišu, potrošačima. Ekonomski pojam "eksternalije" odnosi se upravo na te dodatne ili vanjske učinke.

(Eksternalije su dodatni ili vanjski učinci; pojam potječe od A. C. Pigoua i G. B. Shawa, a u češćoj je upotrebi tek od 1960-ih godina. Riječ je o učincima privatne aktivnosti na tržištu ili državnog djelovanja na treće osobe, susjedstvo ili jednostavno o prelijevanju. Primjer je vanjski, dodatni trošak ili šteta što je izaziva dim iz tvornice ili lokomotive na okolicu, ljude, odjeću itd. za koji oštećeni ne mogu tražiti odštetu od vlasnika tvornice ili željeznice. Primjer vanjskih, dodatnih koristi je izgradnja nove robne kuće ili auto-ceste koja koristi ljudima koji žive u blizini više nego onima koji su udaljeniji, iako i jedni i drugi plaćaju iste cijene u robnoj kući i jednake cestarine - op. ur).

Vanjski učinci se uvrštavaju u analizu troškova i koristi koje korporacije koriste prilikom donošenje poslovnih odluka. Iz takve analize proizlaze sljedeća pitanja:
1. Da li je profitabilnije zamijeniti lošu opremu ili platiti odštetu radniku koji bi se mogao ozlijediti?
2. Da li je profitabilnije kršiti zakone o zaštiti okoliša i platiti kaznu ili pak modernizirati tvornicu kako bi se zadovoljili standardi o zagađivanju?

Komentar

Velimir Srića

Živimo u doba kad je moguće činiti gotovo sve, ali je pitanje što ima smisla učiniti. Danas se zato sve više menadžera svakodnevno pita zašto troše toliko vremena na posao, što time dobivaju, koje vrijednosti ostvaruju, koje ciljeve postižu, kako to utječe na njihovu osobnost, obitelj, privatni život. Vraćamo se starim i nikad do kraja odgovorenim pitanjima poput

pročitaj...