Otkrivanje zajedniďż˝kih interesa uvijek mijenja ljudske odnose na bolje. Otkrijemo li da dijelimo zajedniďż˝ki san ili stav prema nekoj nepravdi, uvijek se nešto ďż˝arobno promijeni u odnosu, otvorimo se jedni drugima i postajemo suradnici. Loša iskustva i bol iz prošlosti ostaju tada iza nas. Ljudi se okreďż˝u buduďż˝nosti kako bi udruďż˝ili snage i radili zajedno. Više se ne povlaďż˝imo, ne ďż˝ekamo na vanjske poticaje. Traďż˝imo jedni druge, ljude koji nam mogu pomoďż˝i. Zov smisla i vaďż˝nost problema odjednom postaju jaďż˝i od nevolja i straha prošlosti. Otkrijemo li nešto vaďż˝no na ďż˝emu moďż˝emo zajedno raditi, zajedniďż˝kim ďż˝emo snagama otkriti na koji naďż˝in to trebamo napraviti.

Uvijek se iznova iznenadim koliko se grupa ljudi moďż˝e snaďż˝no povezati jednom kada pronaďż˝u zajedniďż˝ke interese. Suradnja postaje moguďż˝a jer su svi uvidjeli da je projekt vaďż˝an i dovoljno izazovan da ih svih angaďż˝ira. Obuzeti zajedniďż˝kim smislom, ljudi zaboravljaju na probleme u odnosima i okreďż˝u se uobiďż˝ajenim poteškoďż˝ama. Postaju pravi sustav - znaju da su jedni drugima potrebni. Nastoje stvoriti kvalitetnije meďż˝usobne odnose jer znaju da su oni kljuďż˝ za ostvarenje zajedniďż˝kih ciljeva.

U svojoj karijeri sam suraďż˝ivala s mnogim nastavnicima meďż˝u koje je tehnologija unijela razdor. Nastavnici koji su skloni korištenju tehnologije, svoje su kolege kojima je tehnologija problem prozvali staromodnima i nazadnima - kritizirajuďż˝i ih što ne slijede to novo pomodarstvo. Stoga uvijek iznova naglašavam da je potrebno voditi drugaďż˝iju vrstu razgovora. Što ako preispitamo doprinos tehnologije obrazovnom procesu? Što ako preispitamo pretpostavku po kojoj je svaka osoba koja ne prihvaďż˝a nove tehnologije luda koja ďż˝eli zaustaviti napredak? Napustimo li takva razmišljanja, stvara se drugaďż˝ija vrsta razgovora koja nam moďż˝e pomoďż˝i u povezivanju i prepoznavanju znaďż˝aja za pojedinca. Potreban nam je svojevrsni odmak od tehnologije kako bi se ponovno upitali: "Što nas je potaklo da se bavimo poduďż˝avanjem?" Na taj naďż˝in ďż˝emo se upoznati s ljudskim aspiracijama, te opet iznova ďż˝uti kako je veďż˝ina nastavnika zapoďż˝ela poduďż˝avati iz hvalevrijednih razloga - ďż˝eljeli su utjecati na ďż˝ivote mladih ljudi, ushiďż˝eni što djeci pomaďż˝u uďż˝iti.

Postavimo li razgovor o smislu na prvo mjesto, u ljudima koji nas okruďż˝uju otkrivamo suradnike. Uviďż˝amo da ďż˝elimo postiďż˝i sliďż˝ne rezultate, da nas zanimaju sliďż˝na pitanja, da osoba koju smo do juďż˝er smatrali "fosilom" u sebi još uvijek ďż˝uva strast za uďż˝enjem. Takoďż˝er uviďż˝amo da je nastavniku koji omalovaďż˝ava uďż˝enike još uvijek stalo do njih. Tek se tada moďż˝e prijeďż˝i na razgovore o tehnologiji, tek se tada moďż˝e postaviti pitanje: "Na koji naďż˝in raďż˝unala mogu pomoďż˝i nastavnicima da uďż˝inkovitije obavljaju svoj posao?" Stvorimo li poveznice meďż˝u ljudima, suradnici poďż˝inju provjeravati svoje e-mailove i upotrebljavati raďż˝unala. Ako se to ipak ne dogodi, barem ďż˝emo na njih gledati kao na suradnike, a ne kao na problem.

Komentar

Tomislav Radoďż˝

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao ďż˝ivuďż˝i sustavi" te svoja razmišljanja trebate saďż˝eti u nekoliko reďż˝enica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za poďż˝etak bih ukazao na nekoliko logiďż˝nih polaznih ďż˝injenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od ďż˝ivih biďż˝a koji radeďż˝i zajedno poku&

pročitaj...