Otkrivanje zajedni�kih interesa uvijek mijenja ljudske odnose na bolje. Otkrijemo li da dijelimo zajedni�ki san ili stav prema nekoj nepravdi, uvijek se nešto �arobno promijeni u odnosu, otvorimo se jedni drugima i postajemo suradnici. Loša iskustva i bol iz prošlosti ostaju tada iza nas. Ljudi se okre�u budu�nosti kako bi udru�ili snage i radili zajedno. Više se ne povla�imo, ne �ekamo na vanjske poticaje. Tra�imo jedni druge, ljude koji nam mogu pomo�i. Zov smisla i va�nost problema odjednom postaju ja�i od nevolja i straha prošlosti. Otkrijemo li nešto va�no na �emu mo�emo zajedno raditi, zajedni�kim �emo snagama otkriti na koji na�in to trebamo napraviti.
Uvijek se iznova iznenadim koliko se grupa ljudi mo�e sna�no povezati jednom kada prona�u zajedni�ke interese. Suradnja postaje mogu�a jer su svi uvidjeli da je projekt va�an i dovoljno izazovan da ih svih anga�ira. Obuzeti zajedni�kim smislom, ljudi zaboravljaju na probleme u odnosima i okre�u se uobi�ajenim poteško�ama. Postaju pravi sustav - znaju da su jedni drugima potrebni. Nastoje stvoriti kvalitetnije me�usobne odnose jer znaju da su oni klju� za ostvarenje zajedni�kih ciljeva.
U svojoj karijeri sam sura�ivala s mnogim nastavnicima me�u koje je tehnologija unijela razdor. Nastavnici koji su skloni korištenju tehnologije, svoje su kolege kojima je tehnologija problem prozvali staromodnima i nazadnima - kritiziraju�i ih što ne slijede to novo pomodarstvo. Stoga uvijek iznova naglašavam da je potrebno voditi druga�iju vrstu razgovora. Što ako preispitamo doprinos tehnologije obrazovnom procesu? Što ako preispitamo pretpostavku po kojoj je svaka osoba koja ne prihva�a nove tehnologije luda koja �eli zaustaviti napredak? Napustimo li takva razmišljanja, stvara se druga�ija vrsta razgovora koja nam mo�e pomo�i u povezivanju i prepoznavanju zna�aja za pojedinca. Potreban nam je svojevrsni odmak od tehnologije kako bi se ponovno upitali: "Što nas je potaklo da se bavimo podu�avanjem?" Na taj na�in �emo se upoznati s ljudskim aspiracijama, te opet iznova �uti kako je ve�ina nastavnika zapo�ela podu�avati iz hvalevrijednih razloga - �eljeli su utjecati na �ivote mladih ljudi, ushi�eni što djeci poma�u u�iti.
Postavimo li razgovor o smislu na prvo mjesto, u ljudima koji nas okru�uju otkrivamo suradnike. Uvi�amo da �elimo posti�i sli�ne rezultate, da nas zanimaju sli�na pitanja, da osoba koju smo do ju�er smatrali "fosilom" u sebi još uvijek �uva strast za u�enjem. Tako�er uvi�amo da je nastavniku koji omalova�ava u�enike još uvijek stalo do njih. Tek se tada mo�e prije�i na razgovore o tehnologiji, tek se tada mo�e postaviti pitanje: "Na koji na�in ra�unala mogu pomo�i nastavnicima da u�inkovitije obavljaju svoj posao?" Stvorimo li poveznice me�u ljudima, suradnici po�inju provjeravati svoje e-mailove i upotrebljavati ra�unala. Ako se to ipak ne dogodi, barem �emo na njih gledati kao na suradnike, a ne kao na problem.
© M. Wheatley, 2003. For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.margaretwheatley.com
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukari�
Uredio: Marko Lu�i�
Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao �ivu�i sustavi" te svoja razmišljanja trebate sa�eti u nekoliko re�enica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za po�etak bih ukazao na nekoliko logi�nih polaznih �injenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od �ivih bi�a koji rade�i zajedno poku&