SL: Smatram da zbog navedenih razloga uključenost ne može biti stvar izbora?

Radi se o temeljnim životnim istinama. Život mora stvarati, mora sudjelovati u oblikovanju samoga sebe. Zašto onda to ne bi vrijedilo i za ljudska bića? Pa ipak, pogledate li u organizacije, vidjet ćete da je reinženjering još uvijek na snazi. Organizacijski dijagrami kao sredstvo za organizacijski razvoj još se uvijek koriste, ljudi se i dalje isključuju, te se svi zajedno i dalje pretvaramo kako odanost, ljubav i želja za surađivanjem uopće nisu važni čimbenici produktivnosti.


SL: Vaša filozofija menadžmenta ustvari nema baš puno zajedničkog s menadžmentom u strogom smislu te riječi.

Znate, svaki put kad uđem u te organizacije ostanem zbunjena kada shvatim da ljudi i dalje žele tamo biti. U velikoj mjeri ljudi zaista žele voljeti organizaciju u kojoj rade. Čovjeku je potrebna takva razina predanosti u životu. Unatoč tome, organizacije nisu učinile gotovo ništa kako bi sve to zaslužile.

Vjerujem kako najveće svjedočanstvo o kvaliteti ljudskog duha proizlazi iz činjenice da ljudi, unatoč svemu što im je napravljeno, i dalje dolaze na posao. Još uvijek žele sudjelovati u stvaranju vedrije budućnosti, samo kada bi ih netko iskreno pozvao da sudjeluju u njenom oblikovanju. Nisu ih uništili pohlepa, nedostatak brižnosti i potpuno zanemarivanje spoznaje da se tu radi o stvarnim ljudskim bićima, a ne o zamjenjivim dijelovima stroja. Stoga je sve ovo što sam navela dio značajne promjene u našem promišljanju o gospodarstvu i društvu.