No, znanost se promijenila. Kvantna fizika 20.stoljeća na kojoj moderni lideri temelje svoje promišljanje donosi nam posve novi pogled na svijet i stvarnost stvarajući tako posve drugačiji, "organsko-holistički" svjetonazor. Ključna karakteristika kvantne fizike je usmjerenost na "nevidljivo" kao osnovnu komponentu stvarnosti, što iz temelja mijenja promišljanje o tome što je za neku organizaciju "bitno", a što "nije bitno". Nadalje, osnovna razlika između kvantne i mehanicističke fizike je usmjerenost na cjelinu, radije negoli na dijelove promatranog sustava. Kvantna fizika je dokazala da ništa na ovom svijetu, pa tako ni subatomske čestice za koje se do tada pogrešno smatralo kako predstavljaju osnovne "gradbene blokove" materije, ne postoji kao "odvojen, nezavisni entitet".

Najnovija istraživanja u kemiji pokazala su da živi sustavi posjeduju sposobnost samo-organiziranja kada se suoče s promjenama u okolini. Za takve sustave promjena ne predstavlja problem, već naprotiv, priliku za reorganizaciju kako bi dostigli viši stupanj funkcioniranja. Ako prihvatimo koncepciju po kojoj je "svaka institucija živući sustav" (A. de Geus), tada nam je mnogo jasnije zašto klasični menadžerski pristupi promjenama, po kojima se one ne događaju spontano i slobodno, već se nameću "s vrha prema dolje", gotovo nikada nisu učinkoviti.

Novo razumijevanje promjena proizlazi također iz najnovijih spoznaja teorije kaosa. Rezultati istraživanja na tom području doveli su nas do posve novog shvaćanja odnosa između reda i kaosa. U tom kontekstu te dvije sile se sada promatraju kao odsjaj slike u ogledalu, dvije strane iste medalje, dva stanja koja sadrže jedan drugoga. Sustav doveden u stanje kaosa i nepredvidivosti ipak na neki način uvijek ostaje unutar nevidljivih granica reda i predvidivosti. Bez međusobnog nadopunjavanja ove dvije sile, promjena i razvoj nisu mogući. Iako je, dakle, kaos nezaobilazno stanje u nastajanju novog kreativnog reda, lideri organizacija uvijek ga nastoje izbjeći, zaboravljajući da na taj način koče razvoj.

Nove spoznaje iz područja biologije ukazuju nam da su čovjekove potrebe za slobodom i jednostavnošću prirođene svim živućim sustavima. Na mnogim primjerima znanstvenici dokazuju kako se u živom svijetu red uspostavlja putem malog broja jednostavnih principa, a ne putem kompleksne kontrole kako se do sada, posebice u organizacijama, vjerovalo. Opstanak i razvoj takvih sustava, od eko sustava pa sve do najmanjih mikroorganizama, omogućava nekolicina jednostavnih principa u kojima se odražava identitet cjelokupnog sustava i kombinira s visokom razinom autonomije za učesnike u sustavu.