Moja teza kako bi lideri u mnogo veďż˝oj mjeri trebali biti "sluge", te da bi svi mi trebali slijediti samo one lidere koji su se dokazali u sluďż˝enju, sigurno nije popularna. Mnogo je ugodnije i jednostavnije prihvatiti tradicionalni stav o tome što se oďż˝ekuje od voďż˝e. Nekoliko je jednostavnih, uvjerljivo argumentiranih moguďż˝nosti izmeďż˝u kojih moďż˝emo birati. Prva je, obzirom da se ďż˝ini kako nam je društvo korumpirano, teďż˝nja za "izbjegavanjem središta" povlaďż˝enjem u idiliďż˝no bivstvovanje koje minimalizira sudjelovanje u "sustavu". Zatim je tu pretpostavka po kojoj je potrebno, buduďż˝i da dosadašnji pokušaji reforme postojeďż˝ih institucija nisu donijeli zadovoljavajuďż˝e rezultate, posve uništiti postojeďż˝e kako bi mogle niknuti nove, savršene institucije. ďż˝ini se kako javnost ne pridaje dovoljno paďż˝nje pitanju odakle ďż˝e doďż˝i novo sjeme koje trebamo i tko ďż˝e biti vrtlar zaduďż˝en za uzgoj novoga. Koncepcija "voďż˝enje sluďż˝enjem" u suprotnosti je s opisanim mentalnim modelima.

U skladu s time, potpuno je razumljivo kako ljudi, a pogotovo mlaďż˝e osobe, biraju jednostavnije alternative. Buduďż˝i da vremenski period obrazovanja duboko zadire u zrelu dob, sudjelovanje mladih u ďż˝ivotu društvene zajednice efikasno se spreďż˝ava. Kako je današnje obrazovanje po svojoj prirodi preteďż˝ito apstraktno i analitiďż˝ko, nije ni ďż˝udo da su ljudi zaokupljeni kritiziranjem, te da ne misle mnogo o tome "Što Ja mogu uďż˝initi u svezi s tim problemom?"

Ukoliko se ne pojavljuje u obliku potpune preokupacije, naravno da zdravi kriticizam ima svoje opravdano mjesto i svrhu. No, u doba krize, poput krize liderstva u kojoj se trenutno nalazimo, preveliki broj potencijalnih "graditelja" obeshrabrujemo analitiďż˝kom potragom za "lošim" i potrebom da se dostigne "savršenstvo". Slobodno moďż˝emo ustvrditi kako je veoma opasno to što ďż˝esto previše slušamo analitiďż˝are, a premalo umjetnike.

Alberta Camusa je potrebno, po mojem osobnom mišljenju, izdvojiti od ostalih velikana njegovog vremena i nadjenuti mu titulu proroka zbog njegovih neumoljivih zahtjeva da se svatko od nas suoďż˝i sa zahtjevnim uvjetima vlastitog postojanja te da, poput Sizifa, prihvatimo stijenu koja nam je dana i usprkos njoj pronaďż˝emo svoju sreďż˝u. Vaďż˝nost njegovih stavova u kontekstu koncepcije "voďż˝enje sluďż˝enjem" moďż˝emo pronaďż˝i u zadnjem odlomku njegovog posljednjeg objavljenog djela "Stvarajte opasno" (eng. Create Dangerously):