"ďż˝ovjek moďż˝e, kao što to ja ďż˝inim, ďż˝eznuti za ugodnijim i lakšim ďż˝ivotom, predahom, stankom u kojoj ďż˝e sanjati. No, ďż˝ini mi se kako za umjetnike ne postoji drugi mir od mira u ďż˝aru borbe. Emerson je ispravno rekao kako 'svaki zid predstavlja jedna vrata'. Stoga nemojmo traďż˝iti vrata i izlaz negdje drugdje, veďż˝ u zidu na kojeg smo naslonjeni. Umjesto toga, potraďż˝imo predah tamo gdje se on nalazi - u samoj vrevi borbe. Jer se po mom mišljenju, a s tom ďż˝u misli i završiti, on nalazi upravo tamo. Reďż˝eno je kako velike misli na svijet dolaze njeďż˝no i polako, poput golubice s neba. Moďż˝da ďż˝emo tada, slušamo li paďż˝ljivo, usred buke nacija i drďż˝ava, uspjeti ďż˝uti lagani treptaj krila, njeďż˝no pomicanje ďż˝ivota i nade. Neki ďż˝e reďż˝i da je naša nada u drďż˝avi; drugi pak da se ona nalazi u ďż˝ovjeku. Osobno vjerujem da se ona budi, oďż˝ivljava i njeguje u milijunima pojedinaca ďż˝ija svakodnevna djela prkose granicama i surovim implikacijama povijesti."


Tko je "lider koji slu�i"?

"Lider koji sluďż˝i" je prije svega ostalog sluga, onako kako je Hesse prikazao Lea. Da bi neka osoba postala "liderom koji sluďż˝i", u svojoj nutrini mora nositi prirodni osjeďż˝aj i ďż˝elju za sluďż˝enjem. Tek nakon toga, svjesnim odabirom, u osobe se javlja teďż˝nja za vodstvom. Opisana osoba se znaďż˝ajno razlikuje od drugih koji su na prvom mjestu lideri, vjerojatno zato što nema potrebu i ďż˝elju za moďż˝i u tradicionalnom smislu, ili pak potrebu za sticanjem materijalnih dobara. Pojedinci koji su prije-svega-lideri i ovi drugi, prije-svega-sluge, dva su ekstrema u kontinuumu vodstva. Izmeďż˝u ta dva pola moďż˝emo svrstati mnoštvo razliďż˝itih stilova koji su rezultat beskrajne raznolikosti ljudske prirode.

Osnovna razlika u djelovanju navedenih razliďż˝itih stilova lidera manifestira se u tome što se sluga prije svega brine o zadovoljenju potreba drugih ljudi, što je njemu osobno od najveďż˝e vaďż˝nosti. Najbolji test, a ujedno i najteďż˝i za provoďż˝enje, odgovor je na pitanja: Da li se ljudi koje sluďż˝imo razvijaju i rastu? Postaju li, dok ih sluďż˝imo, zdraviji, mudriji, slobodniji i samostalniji? Raste li vjerojatnost da ďż˝e jednoga dana oni sami sluďż˝iti druge ljude? Koji su efekti vodstva na najmanje privilegirane ďż˝lanove društva; imaju li oni ikakve koristi ili ih se, u najmanju ruku, barem neďż˝e dalje uskraďż˝ivati?