Godišnja izvješďż˝a Hanovera pruďż˝ala su dodatne podatke za analizu. Ukazivala su na znaďż˝ajno unapreďż˝enje rezultata, ne samo u odnosu na povijesne rezultate tvrtke, nego i u odnosu na cijelu industriju. Rezultati Hanovera su se neprestano poboljšavali u odnosu na konkurenciju, kroz period od 20 godina. Krenuli su sa samog dna, uspeli se preko prosjeďż˝nih i iznad prosjeďż˝nih, zauzevši na koncu mjesto meďż˝u prve ďż˝etiri tvrtke. U 1969. godini, Hanover je bio 5,5 bodova lošiji od prosjeka cijele industrije. Do ranih 1970-ih, uspjeli su prestiďż˝i konkurenciju širenjem svojih granica. Od 1983. do 1986. g. kombinirana kvota Hanovera je za 6,6 bodova bila bolja od prosjeka industrije. 1970. godine vrijednost dionice tvrtke iznosila je 4 ameriďż˝ka dolara, kada je O'Brien postao predsjednikom tvrtke narasla je na 5,76, a kada je napustio tu funkciju iznosila je 39 dolara. Za usporedbu, cijena dionice Travelersa cijelo je vrijeme bila ista. Trďż˝išna kapitalizacija Hanovera je u periodu od 1969. do 1986. g. narasla za 1,783%, dok je prosjeďż˝na stopa za ostale tvrtke koje se bave osiguranjem u istom razdoblju iznosila 779% (Hanover, 1986.).


Razlozi uspjeha

Izvješďż˝a predstavljaju više nego uvjerljive dokaze uspjeha Hanovera. Tvrtka je drastiďż˝no unaprijedila svoje rezultate poslovanja. Od 1978. g. stopa rasta tvrtke uvijek bi premašila prosjeďż˝nu stopu rasta cijele industrije. Ne samo da su iz godine u godinu poveďż˝ali dobit i izgraďż˝ivali kapitalnu vrijednost, veďż˝ su poboljšali svoj poloďż˝aj u odnosu na ostale tvrtke koje se bave istim poslom (Hanover, 1986.). To iskljuďż˝uje moguďż˝nost da su poboljšani rezultati uzrokovani povoljnim uvjetima na trďż˝ištu, veďż˝ su oni proizašli iskljuďż˝ivo iz unapreďż˝enja unutar tvrtke. Opďż˝enito govoreďż˝i, standardi uďż˝inkovitosti unutar konkurentnog trďż˝išta su porasli, a tvrtka, kako bi zadrďż˝ala svoj poloďż˝aj, morala je unapreďż˝ivati svoje poslovanje barem onoliko koliko su to ďż˝inile i konkurentne tvrtke. No, ďż˝ini se oďż˝itim da je Hanover posao odraďż˝ivao kvalitetnije od drugih. Stoga se nameďż˝e pitanje: gdje su uzroci ovakvog unapreďż˝enja?

Veďż˝ tijekom prve godine od Adamovog preuzimanja tvrtke, rezultati Hanovera su bili znaďż˝ajnije bolji mjereno prema prosjeku cjelokupne industrije. Koji su to procesi koji u tako kratkom vremenu mogu poluďż˝iti tako dobre rezultate? Radi li se moďż˝da o osvjeďż˝enju koje donosi novo vodstvo, s vidljivim promjena u ponašanju i stilu nakon godina "staroga reďż˝ima"? Radi li se moďż˝da o energiji, paďż˝nji usmjerenoj na zaposlenike i optimizmu novog menadďż˝menta? Moďż˝da je u pitanju strah od "nove metle" i viših standarda koji ďż˝e se traďż˝iti?

U biznisu osiguranja postoji znaďż˝ajno vremensko kašnjenje izmeďż˝u promjene kljuďż˝nih ďż˝imbenika uspjeha i vidljivih rezultata, koji moďż˝e iznositi i deset godina. Dugaďż˝ak je "most" izmeďż˝u unapreďż˝enja kvalitete osiguranja i dobiti koja nastaje nakon uvoďż˝enja novih politika. Sliďż˝no je i u sluďż˝aju unapreďż˝enja kvalitete usluga klijentima i privlaďż˝enja novih klijenata - zbog dugih vremenskih razmaka izmeďż˝u trenutka prodaje police, trenutka zaprimanja premije i trenutka isplate. Stoga se postavlja pitanje trebamo li unapreďż˝enja u drugom desetljeďż˝u transformacije Hanovera pripisati promjenama u tom vremenskom periodu ili pak promjenama u prvom desetljeďż˝u koje su u drugom postale vidljive? Ili se moďż˝da radi o kombinaciji ova dva, kao i nekih drugih ďż˝imbenika koji na dinamiďż˝an naďż˝in djeluju jedni na druge?