Ciljevi pothvata u Hanoveru

Adam i O'Brien su na poďż˝etku postavili cilj ulaska Hanovera meďż˝u prve ďż˝etiri osiguravajuďż˝e tvrtke na trďż˝ištu (meďż˝u dioniďż˝kim društvima), s teďż˝njom rasta od 1.25 do 1.5 puta veďż˝im od rasta industrije. Poďż˝etkom drugog desetljeďż˝a djelovanja, O'Brien je dostigao navedeni cilj te postavio novi: ulazak meďż˝u ďż˝etiri najbolje tvrtke na trďż˝ištu (ne samo meďż˝u dioniďż˝kim društvima, nego i meďż˝u društvima za uzajamno osiguranje). Adam i O'Brien su bili odluďż˝ni u ďż˝elji da Hanover postane profitabilna organizacija ali tako što ďż˝e postati "bolja" u smislu Aristotelove vrline - organizacija u kojoj se ljudi dobro osjeďż˝aju upravo zato što tamo rade. Uspjeh je za njih oznaďż˝avao postizanje oba cilja.

1985.g. Adam je izjavio: "Više od svega ďż˝elio sam stvoriti tvrtku u kakvoj sam oduvijek ďż˝elio raditi, a nikada ju nisam uspio pronaďż˝i. ďż˝elio sam pomoďż˝i u izgradnji korporativne obitelji koja ďż˝e ljudima omoguďż˝iti korištenje vlastitih sposobnosti te im omoguďż˝iti da sudjeluju u izgradnji izvanredne organizacije. Osjetio sam da, ako uspijemo izgraditi takvu organizaciju, moďż˝emo privuďż˝i kvalitetne ljude koji ďż˝e ne samo rasti i razvijati se, veďż˝ ďż˝e i drugima pomoďż˝i u tome."


Metode za pospješivanje uďż˝enja i promjena

Adam i O'Brien bili su prvi agenti promjene na njezinom samom poďż˝etku. Koristili su se metodom razgovora s djelatnicima o svrsi organizacije, o vrijednostima i viziji - viziji lidera i o tome što ona djelatnicima znaďż˝i. Isprva se uglavnom radilo o "poduďż˝avanju i propovijedanju", no sa sve veďż˝im iskustvima glede ukljuďż˝ivanja zaposlenika u te rasprave, one su postajale sve bogatije. Vrijednosti i filozofija tvrtke ušle su pomalo u uďż˝ionice i na sastanke unutar tvrtke. U mjeseďż˝niku tvrtke i godišnjim izvješďż˝ima Adam i O'Brien su ďż˝esto pisali o vrijednostim i o tome kako ih primjenjuju. U znaďż˝ajnoj mjeri to je bila metoda pokušaja i pogrešaka.

O'Brien o tim vremenima govori:

"1970. g. nismo imali neku odreďż˝enu filozofiju koja bi nas usmjeravala. Na samom poďż˝etku najvaďż˝nije je bilo osvijestiti svrhu. Formirali smo posebnu grupu koju smo zaduďż˝ili da razmišlja o našoj svrsi postojanja. Zatim smo neko vrijeme razgovarali o naďż˝elima, ponajviše o naďż˝inu borbe protiv birokracije i politikanstva. Sluďż˝ili smo se raznim krilaticama poput ove: 'ďż˝ovjekova procjena bi uvijek morala imati prednost u odnosu na procedure.' Naime, ako organizacijski priruďż˝nik kaďż˝e 'uďż˝ini X', a vi ste o tome razmislili i smatrate da je bolje uďż˝initi Y, tada uďż˝inite Y. Kreirali smo otprilike 25 sliďż˝nih krilatica. Druga je bila: 'Suština je uvijek vaďż˝nija od vanjštine.' Dogaďż˝alo se da nas ljudi pitaju za krilaticu mjeseca. No, one nisu bile koherentno povezane. Iz tog sam razloga 1978. g. uzeo nekoliko dana godišnjeg odmora, sjeo pred veliku ploďż˝u i posloďż˝io ih prema svom nahoďż˝enju. Sve sam sveo na sedam vrijednosti koje smo podrďż˝avali i zagovarali.