Novi svjetonazor

Novi svjetonazor u nastajanju mogao bi se stoga nazvati "holistiďż˝kim" jer univerzum vidi kao integriranu cjelinu, radije nego kao razdvojeni skup komponenti. Takoďż˝er bi se mogao nazvati i "ekološkim", u smislu duboke ekologije. Razliku izmeďż˝u "plitke" i "duboke" ekologije prvi je naglasio filozof Arne Naessa u ranim sedamdesetim godinama, te je ona danas široko prihvaďż˝ena kao vrlo korisna terminologija koja ukazuje na znaďż˝ajnu podjelu unutar suvremene ekološke misli.

Plitka ekologija je prije svega antropocentriďż˝na. ďż˝ovjeka postavlja iznad ili izvan prirode, u poziciju izvora svih vrednota, dok prirodi pripisuje samo instrumentalnu ili upotrebnu vrijednost. Duboka ekologija ne razdvaja ďż˝ovjeka od prirodnog okruďż˝enja niti razdvaja bilo što drugo od njega. Svijet ne vidi kao skup izoliranih objekata veďż˝ kao mreďż˝u meďż˝usobno povezanih i meďż˝uovisnih pojava. Duboka ekologija uoďż˝ava unutarnje vrednote svih ďż˝ivih biďż˝a, a ljude usporeďż˝uje s jednom niti u mreďż˝i ďż˝ivota.

U konaďż˝nici, duboka ekološka svjesnost zapravo je duhovna ili vjerska svjesnost. Kada na koncept ljudskog duha gledamo kao na modus svjesnosti u kojem pojedinac osjeďż˝a povezanost s cijelim univerzumom, tada postaje posve jasno da su ekološka svjesnost i duhovnost u svojoj najdubljoj suštini zapravo istoznaďż˝nice. Stoga ne ďż˝udi da je nastajanje nove vizije stvarnosti, utemeljene na dubokoj ekološkoj svijesti, u skladu s takozvanom "perenijalnom filozofijom" (za razliku od dominirajuďż˝e suvremene zapadnjaďż˝ke filozofije profanog karaktera, koja se temelji na evoluciji mišljenja i "progresa" ka istini, perenijalna filozofija ukazuje na postojanje trajnih, nepromjenjivih i veďż˝ otkrivenih istina - op. ur.) drevnih duhovnih tradicija Istoka, duhovnosti kršďż˝anskih mistika te s filozofijom i kozmologijom u temeljima starosjedilaďż˝ke ameriďż˝ke tradicije.


�ivu�i sustavi

Teorija ďż˝ivuďż˝ih sustava, nastala u kibernetici u ďż˝etrdesetim godinama dvadesetog stoljeďż˝a da bi u potpunosti bila prihvaďż˝ena tijekom posljednjih dvadesetak godina, pruďż˝a najpogodniju znanstvenu formulaciju nove ekološke paradigme.

Sustavni pristup na svijet gleda u kontekstu odnosa i integracije. Sustavi su integrirane cjeline ďż˝ije se znaďż˝ajke ne mogu reducirati na one manjih jedinica. Priroda obiluje primjerima raznih sustava. Svaki je organizam - od najmanjih bakterija do širokog spektra biljaka i ďż˝ivotinja pa sve do ďż˝ovjeka - integrirana cjelina, pa stoga i ďż˝ivuďż˝i sustav. Stanice su takoďż˝er ďż˝ivuďż˝i sustavi, kao i razna tkiva i organi u tijelu, od kojih je ljudski mozak svakako najkompleksniji. No sustavi nisu ograniďż˝eni samo na pojedinaďż˝ne organizme i njihove komponente. Iste aspekte holizma susreďż˝emo kod društvenih sustava - kao što su npr. obitelj ili organizacija - i kod ekosustava koji se sastoje od razliďż˝itih organizama i neďż˝ivih tvari u meďż˝usobnim interakcijama.