qLife

Pretraživanje

Newsletter

Knjiga mjeseca

Download Adobe Reader

Partneri









Tema mjeseca: qLife No.27: PATOLOGIJE LIDERSTVA

Članak: Toksično liderstvo, Brigadir George E. Reed

download PDF

Toksično liderstvo

Brigadir George E. Reed George E. Reed, doktor znanosti, pukovnik američke vojske, direktor Command and Leadership Center pri U.S. Army War College (AWC)


Američki ministar obrane Thomas E. White godine 2003. zatražio je od U.S. Army War College (AWC) da u američkoj vojsci osmisli učinkovitu procjenu liderstva kako bi se identificirali pojedinci "destruktivnog stila vođenja". Prvi i najvažniji korak u otkrivanju i liječenju toksičnog liderstva ogleda se u ispravnom prepoznavanju simptoma.

Termini poput toksičnog lidera, toksičnog menadžera, toksične kulture i toksične organizacije sve češće se javljaju u literaturi o poslovanju, organizacijama, liderstvu i menadžmentu. Analitičar Gillian Flynn slikovito je definirao toksičnog menadžera: "Riječ je o osobi koja tiranizira, prijeti i viče na podređene, o menadžeru čije promjenjivo raspoloženje određuje klimu radnog okruženja, kada djelatnici u strahu šapću po sobama i hodnicima žaleći se jedni drugima na nepodnošljivu strahovladu. Riječ je o šefu koji se ne libi napasti zbog najmanje sitnice, koji omalovažava i maltretira ljude. Unatoč tome što ga pokušavamo pravdati njegovim lošim interpersonalnim vještinama, lošom organizacijskom klimom i kulturom ili nečim trećim, ostaje činjenica da neki ljudi svojim prgavim i agresivnim karakterom život i rad podređenih čine nepodnošljivim.

U blogu Kathy Simmons Executive Update Online, namijenjenom predsjednicima uprava i izvršnim liderima, Rob Rosner toksičnu je atmosferu opisao na sljedeći način: "Jedino o čemu se uvijek priča su ciljevi… o načinu njihova ostvarenja rijetko se kada prozbori. Šefovi se konstantno koriste 'štapom' unatoč tome što mrkve nema na vidiku. Na licima ljudi jasno se odražava apatija i bolno nezadovoljstvo".

Marcia Whicker toksične lidere opisuje kao "neprilagođene, nezadovoljne, a često i zlonamjerne pa čak i podmukle osobe. Na ljestvici uspjeha penju se uklanjajući druge koji im se nađu na putu. Uživaju u zaštiti svog teritorija naglašavajući svoja prava i moć, u stalnoj su kontroli i borbi s podređenima, nimalo ne mareći o njihovim potrebama i željama".

Tijekom 2003. godine stručnjaci AWC-a fokusirali su se na proučavanje stila zapovijedanja i klime u postrojbama te na ulogu lidera u tom procesu. Iz njihovih analiza proizašao je sljedeći opis toksičnih lidera:

Destruktivni lideri primarno su usmjereni na ostvarivanje vidljivih, kratkoročnih zadataka. Nadređene nastoje impresionirati, dok podređene istovremeno 'gaze'. U suštini, riječ je o ravnodušnim osobama koje ne mare o osjećajima drugih ljudi, o stanju morala i klimi u organizaciji. Stoga ih podređeni uglavnom smatraju arogantnim, sebičnim, neprilagodljivim i sitničavim ljudima.

Za glasnog, odlučnog i zahtjevnog lidera pogrešno bi bilo na prvu zaključiti da je riječ o toksičnom vođi. S druge strane, čest je slučaj da su prividno iskreni lideri mekog glasa - unatoč blagim osobinama - vrlo problematičnog ponašanja. Dakle, u konačnici nikada nije riječ o jednom specifičnom načinu ponašanja koji nekog čini toksičnim, već o kumulativnim učincima demotivirajućeg ponašanja koje se negativno odražava na moral i cjelokupnu klimu postrojbe (organizacije).

Gledano kratkoročno, toksični lideri ponekad su vrlo učinkoviti i kompetentni. Pa ipak, unatoč tome kliconoše su nezdrave zapovjedne klime koja generira negativnosti još dugo vremena po isteku njihova mandata. Tri su ključna sindroma toksičnog liderstva:
1.    vidljiv nedostatak brige za dobrobit podređenih,
2.    personalne i interpersonalne tehnike koje negativno utječu na organizacijsku klimu,
3.    čvrsto uvjerenje podređenih da je lider primarno motiviran osobnim interesima.

U svom bestseleru Band of Brothers autor Stephen E. Ambrose ovako opisuje toksično liderstvo omraženog zapovjednika 506. padobranske pukovnije:

"Svatko tko je ikada bio u vojsci dobro zna o kakvoj vrsti zapovjednika govorim. Riječ je o klasičnoj kukavici. Kontinuirano stvara nervozu i galamu oko nevažnih sitnica. Pogrešno prosuđuje ljude i situacije, a najviše nezadovoljstva izaziva njegov stil: on jednostavno ne želi vidjeti nemir i prezir koji buja među vojnicima. Svi znaju da se voditi može pomoću straha ili osobnim primjerom. Mi smo oduvijek bili vođeni strahom. Kao i obično, kad je riječ o situacijama lošeg vodstva, nadređeni po tom pitanju nisu ništa poduzimali, a nitko od vojnika nije imao hrabrosti žaliti se službenim putem prema zapovjednom lancu. Pa ipak, nezadovoljstvo i gnjev ljudi iz dana u dan su rasli pa su pojedinci počeli razmišljati o tome da stvari uzmu u svoje ruke. U tajnim razgovorima raspravljali su čak i o tome da počine ubojstvo, jednom kada se jedinica nađe na borbenom zadatku. Srećom, zapovjednik je napustio jedinicu prije odlaska u borbu pa se situacija nije razvila u tom smjeru."


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu
 

© 2006 Novem izdavaštvo d.o.o. info@quantum21.net | Krepelnik Graftwerk | XHTML | CSS | CMS | web dizajn |

Uvodnik

Članci

Misao tjedna