PAEI stilovi dobrog i lošeg upravljanja

Ivan Miljan Ivan Miljan, poslovni savjetnik, programski direktor ISOD - Integral School of Organization Development.

 

Tijekom proteklih desetljeća brojni znanstvenici izučavali su različite stilove upravljanja i karakterne osobine lidera i menadžera. Dr. Ichak Adizes, bivši profesor menadžmenta na sveučilištu UCLA, a danas ugledni poslovni savjetnik svjetskoga glasa, prije tridesetak godina razvio je interesantan model stilova upravljanja koji je nazvao PAEI model. Poput mnogih drugih i Adizesov model se temelji na pionirskim radovima dr. Carla Junga te ističe - slično kao i druge studije utemeljene na Jungovu radu - četiri osnovna stila upravljanja. Kratica PAEI, naime, označava četiri aktivnosti: P (proizvodnju, engl. producing), A (administriranje, engl. administrating), E (poduzetništvo, engl. entrepreneurship) te I (integraciju, engl. integrating). Prema Adizesu, navedene aktivnosti presudno utječu na kratkoročnu i dugoročnu efektivnost i učinkovitost tvrtke.
 
Proizvodnja se odnosi na aktivnosti ostvarivanja kratkoročnih ili neposrednih rezultata, a administriranje na aktivnosti minimalizacije gubitaka u tekućim aktivnostima. Poduzetništvo je aktivnost traženja i prepoznavanja novih mogućnosti ili novih trendova u okruženju, a integracija je aktivnost koordinacije raznih elemenata i čimbenika poslovanja. Integracija održava organizaciju u stanju društvene i funkcionalne kohezije, sprječavajući je da degenerira u puki mehanički zbir formalno povezanih i funkcionalno izoliranih pojedinaca.  

 Površno gledano, čini se da model omogućava jednostavno kvalitetno odlučivanje jer vodi računa o samo četiri područja. Međutim, osobe koje ga pokušaju primijeniti ubrzo će naići na probleme prioriteta i prave mjere aktivnosti koje treba poduzeti. Naime, svaka situacija od donositelja odluke zahtijeva da pažljivo razmotri različite aspekte konteksta, motivacije, vrijednosti i prioriteta. No, u skladu s osobnim sklonostima, pojedinci iskazuju različiti nivo talenata za rješavanje problema u određenom području. Stoga su nam neki izazovi uvijek draži, a neke radije prepuštamo drugima. Osim toga, mala je vjerojatnost da će itko biti jednako vješt u svim četirima područjima. Naime, talenti u jednom području obično su u koliziji s talentima drugih područja (primjerice, teško ćemo u jednoj osobi pronaći maksimalnu sposobnost brzog ad hoc odlučivanja i maksimalnu sposobnost dugotrajnog, studioznog pristupa odlučivanju).

Biološka konstitucija onemogućava čovjeka da podjednako briljira u sva četiri područja. Kao ljudska bića jednostavno nismo programirani da se istovremeno bavimo problemima iz sva četiri kvadranta. Štoviše, ljudi uglavnom imaju jedan dominantan stil (snažne sposobnosti u jednom području), u drugom su dobri, u trećem imaju određene kompetencije dok su u četvrtom stilu uobičajeno loši. Stoga zaključujemo da se izvrsnost u sva četiri polja može postići isključivo udruživanjem s drugim ljudima, drugačijih te istovremeno komplementarnih preferencija i talenata čime se stvara sinergija. Međutim, udruživanje s drugim ljudima isto tako često dovodi do sukoba među suradnicima.

Ostane li konstruktivan, sukob može iznjedriti nove ideje i pozitivni razvoj. Različita gledišta članova tima vode ka boljim i kvalitetnijim odlukama, osiguravaju bolju pokrivenost i dublje razumijevanje sva četiri funkcionalna horizonta. Zbog toga su timovi mnogo sposobniji i učinkovitiji u sagledavanju cjelovite slike od pojedinaca koji su neizbježno pod utjecajem osobnih predrasuda i sklonosti. Shodno tome, zaključujemo da je dublje razumijevanje osobnih preferencija i sklonosti od presudne važnosti za bolje razumijevanje sukoba u procesu odlučivanja, kao i za transformaciju tih sukoba u konstruktivne diskusije umjesto u destruktivne blokade.

U tu svrhu dr. Ichak Adizes razradio je četiri alegorijska ili prototipska profila osobnosti: proizvođač, administrator, poduzetnik i integrator koji ilustriraju stilove upravljanja koje je ranije opisao. Iako su njihova obilježja izrazito pojednostavljena, ipak dobro prikazuju strukturu pozornosti unutar promatranog područja osobnosti. Naime, svaki profil predstavlja jedan dominantan stil bez primjesa drugih obilježja iako u stvarnom životu - u većine odraslih ljudi - najčešće susrećemo kombinacije sva četiri stila.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu