Iako se vrijednosti tijekom vremena mijenjaju, vrijednosti praktičara organizacijskog razvoja usklađene su s karakteristikama "organizacije koja uči".

Tekst koji upravo čitate strukturiran je prema knjizi Petera M. Sengea: Peta disciplina (1990.) u kojoj autor navodi pet temeljnih disciplina "organizacije koja uči":
1. osobno usavršavanje/osobni razvoj;
2. mentalni modeli;
3. timsko učenje;
4. zajednička vizija;
5. sustavno razmišljanje.

Iako se u tekstu pretežno navode ideje Petera M. Sengea, također se pozivam na druge eksperte organizacijskog razvoja: Chrisa Argyrisa, Juanitu Brown, Charlesa Handya i druge. Sve njih spaja nepokolebljiva vjera u urođenu sposobnost ljudi i organizacija da se kontinuirano i svrhovito mijenjaju. Promjena je, prema njihovom tumačenju, neizbježno sredstvo za povećanje efikasnosti i efektivnosti te zahtijeva:
- otvorene komunikacijske kanale,
- osnaživanje (eng. empowerment) članova zajednice,
- kulturu suradnje.

Dakle, koncept "organizacije koja uči" zahtijeva aktivno poticanje promjena, otvorenu komunikaciju članova, osnažene djelatnike koji se odgovorno koriste delegiranom moći te spremnost na suradnju s kolegama na svim hijerarhijskim razinama.


Osobno usavršavanje - osobni razvoj

Prema Sengeu, osobno usavršavanje predstavlja temeljnu disciplinu izgradnje "organizacije koja uči", a odnosi se na individualno učenje. Organizacije ne mogu učiti sve dok njihovi članovi ne započnu učiti, tvrdi Senge. Komponente discipline osobnog usavršavanja jesu:
1. definiranja osobnih ciljeva;
2. objektivno procjenjivanje trenutačne situacije, tj. svojevrsne "udaljenosti od postavljenih ciljeva".