Bolničke infekcije

Jerry Sternin Jerry Sternin (1938. – 2008.), „otac“ PD pristupa, direktor The Positive Deviance Initiative, vodeći svjetski stručnjak za primjenu PD pristupa na konkretne probleme u praksi.  

Nakon što je bolnica za veterane u Pittsburghu, u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, iskušala brojne metode za obuzdavanje stope zaraze bakterijom MRSA (riječ je o iznimno opasnoj bakteriji, čestoj u bolnicama, koju još nazivaju „zlatni stafilokok“), 2006. godine okrenula se tzv. PD pristupu „pozitivnih devijacija“. Tako se Jerry našao na prvim crtama primjene PD-a u organizacijski najkompleksnijem okruženju u kojem je pristup ikada iskušan. Njegova priča opisuje tijek događanja i promjene koje je trebalo napraviti kako bi se PD pristup prilagodio jedinstvenom okruženju.

Godine 1847. dr Ignaz Semmelweis, mađarski liječnik u bolnici u Beču, otkrio je zapanjujući nesrazmjer stopa maternalne smrtnosti dvaju različita bolničkih odjela. Semmelweis je primijetio da su smrti uzrokovane groznicom rodilja daleko učestalije kod žena koje su porađali liječnici i studenti medicine nego kod žena koje su porađale primalje.

Istraživanje ga je potom dovelo do spoznaje da smrtonosne infekcije među pacijentima šire liječnici koji ne peru ruke između pregleda. Za razliku od primalja, čiji je posao bio ograničen na bavljenje relativno zdravim trudnicama na jednom odjelu, studenti medicine i liječnici redovito su pregledavali pacijentice po povratku iz mrtvačnice, gdje su obavljali obdukcije na zaraženim leševima. (Sredinom 19. stoljeća uobičajeno je bilo da liječnik izravno prelazi s jednog pacijenta na drugog, a da pritom ne opere ruke, ili da nakon obdukcije zaraženog tijela pregledava živog pacijenta.)

Semmelweis je smjesta uveo proceduru koja je od liječnika zahtijevala da između posjeta pacijentima ruke obavezno operu otopinom kalcijeva hipoklorita te da se prije pregleda presvuku u čiste kute. Navedena procedura potom je rezultirala dramatičnim opadanjem stope smrtnosti od zaraznih bolesti u bečkoj bolnici. 

Sto šezdeset godina kasnije, od bolničkih infekcija kao što je „zlatni stafilokok otporan na meticilin“ ili MRSA (engl. methicillin-resistant staphylococcus aureus), svake godine umire otprilike 19.000 Amerikanaca, a još 100.000 pacijenata ostaje duže u bolnici zbog izloženosti bakteriji. MRSA se prenosi dodirom kože o kožu te kontaktom sa zajedničkim osobnim predmetima ili opremom. Primjerice, bezazlena sivo-crna svilena kravata koju kirurg nosi na viziti ili tlakomjer koji je trenutak ranije bio na ruci pacijenta u susjednoj sobi nerijetko se promiču u glavne prijenosnike ove teške bolesti. Premda se uz povećanu revnost prenošenje može izbjeći - ili barem značajno smanjiti - potencijalni broj prilika da se na koncu zaraza ipak dogodi zapanjujuć je.