Hrvatski proizvodi nemaju zna�ajniju me�unarodnu vrijednost (tek nešto malo regionalnog prepoznavanja) i svjetsko tr�ište, a usluge su uglavnom svedene na sunce i more, te na poneki sportski uspjeh (koji mi, umjesto u artisti�ka dostignu�a, svrstavamo me�u dane nacionalnog ponosa). U našem je društvu, po slu�benim statistikama skoro 16% ljudi nepismeno ili polupismeno, a svega 6% ima više, visoko ili postdiplomsko obrazovanje, pa je sivilo prete�ita �ivotna i poslovna boja. Zna�i, skoro 700.000 stanovnika Hrvatske je nepismeno, �etvrtpismeno i polupismeno, svega 250.000 ih ima formalno obrazovanje koje bi trebalo omogu�iti primjenu ste�enog znanja u boljim poslovima nego što su slabo pla�eni poslovi koje nazivamo fizi�kima (3) (kopanje kanala, šivanje, itd.), dok se skoro 3,5 milijuna stanovnika Hrvatske (barem njihov punoljetni dio) ponosi tzv. osnovnoškolskim i srednjoškolskim znanjima koja imaju i podjednako obrazovani Ma�ari, Ukrajinci i Kinezi (koji, usput, manje tra�e za posao koji znaju raditi).
Informacija koje netko drugi ne bi znao nemamo (sateliti iznad nas pripadaju starijim i efikasnijim civilizacijama) pa nam na koncu ostaju tek naslije�eno obiteljsko blago, odnosno nekretnine (zemljišta) kojima trgujemo (i otpla�ujemo kredite) kako bi nas prihvatili efikasniji od nas.
Što bismo morali uraditi da bismo mogli dobro trgovati sa starijima i efikasnijima od sebe (zna�i, da za ono što dajemo dobijemo istu ili barem pribli�nu vrijednost)? Promjena svjetonazora zna�ila bi skoro u potpunosti promjenu postoje�ih društvenih odnosa. Svi koji su uspjeh izgradili na politi�kim i obiteljskim vezama, kopiraju�i vje�nu matricu poslušnosti, prosje�nosti i poniznosti morali bi dokazati svoju efikasnost na tr�ištu. Zabavlja�i (pjeva�i, glumci i sportaši) bi morali biti u vrhu svojih aktivnosti na svjetskoj, ili barem europskoj sceni. Politi�ari bi se brinuli o tome da gradske slu�be, vojska i policija uredno rade svoj posao kako bi javne slu�be dobro funkcionirale, a ne da dolaze na vlast kako bi odlu�ivali koji dio prora�unskih sredstava treba poslu�iti za pokrivanje troškova apetita stranke iz koje su došli.
Na svoje bi došli poduzetnici koji su radom i idejama uspjeli pre�ivjeti na tr�ištu (uzimaju�i od drugih milom), pritom zaposlili brojne sugra�ane i svoje proizvode i usluge plasirali na svjetska tr�išta. U�itelji bi bili ljudi koji imaju nove ideje i znanja, te znaju znanja prenijeti novim generacijama, da bi one bile još bolje od nas. Glavni kriterij uspjeha bio bi gospodarska efikasnost, nove ideje i društvena odgovornost prema ljudima me�u kojima �ivimo. Tada bi u pregovorima sa starijim i efikasnijim civilizacijama imali neke šanse.
No, grabe�ljivici tra�e prosjek. Tra�e "homo shopingusa". Prosjek �ija krivulja pada prema dolje. Koliko je poduze�a, odjela u bolnicama (4) i katedri na fakultetima bilo upropašteno samo zato jer su, na primjer, profesori mislili da �e vje�no �ivjeti, pa su povukli nevidljivu crtu ne dozvoljavaju�i drugima da više znaju od njih? Dozvolili su nekom drugom da poka�e što zna i koliko mo�e (na podru�ju koje su do kraja �ivota branili kao svoje prirodno i nasljedno leno (5) ), tek kada su našli kandidate koji su dovoljno "bezopasni" da niti u svojem najboljem izdanju nisu niti do koljena svojem mentoru ni onda kada ovaj od starosti više ne mo�e niti hodati niti disati.
Formula uspjeha odnosi se na njegovo trajanje i glasi: “Prvorazredni ljudi (u�itelji) za suradnike (u�enike) biraju prvorazredne. Drugorazredni ljudi za suradnike biraju tre�erazredne.” Oni koji su opravdano sigurni u sebe ne boje se da �e im kvaliteta suradnika ugroziti status unutar grupe, nego se, naprotiv, trude dovesti sebi ravne, koji rezultate grupe mogu di�i u visine i osigurati trajanje postignutog uspjeha. Nasuprot tome, oni koji su za vo�e izabrani po nekom kriteriju koji u sebi ne sadr�i puno efikasnosti i razvojne logike, biraju ljude lošije od sebe, koji �e bez pogovora izvršavati njihove naloge. Da nitko ne vidi koliko oni sami ne znaju.
Misliti danas a orijentirati se prema budu�nosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu �ivi organizam koji se razvija i unapre�uje. Princip je ve� etabliran: najbolje kompanije nisu više one najve�e, ve� one koje se danas najbr�e i najfleksibilnije prilago�avaju promjenama u dinami�nom okru�enju, poštuju�i pritom na�ela pos