Kada govorimo o promjenama na pamet mi pada metafora vatre. Da bi ona dugo trajala i grijala one koji se nalaze oko nje nije dovoljno samo je zapaliti i razbuktati. Potrebno ju je podržavati. Treba dodavati uvijek novo gorivo. Povremeno je treba osloboditi pepela, maknuti sve što je guši. Dovoljno ju je često samo nečim rastresti, pronaći još sačuvanu žeravicu i tako pomoći da se ponovno rasplamsa. Mislim da je potpuno nerazumno i suludo vjerovati da će se bez toga sama ponovno rasplamsati.

Kako to uraditi s našim životima? Onog časa kada smo rođeni zapaljena je još jedna vatra koju treba održavati dodavanjem novih komada ogrijeva želimo li da dugo i uspješno gori. Svaki puta kada nas stegne hladnoća, sjetim se da nije dovoljno imati samo zagrijane stanove i kuće. Trebaju nam topli ljudi i zagrijani odnosi među ljudima. U hladnoći ne može nitko dugo izdržati. Niti oni koji hladnoću nose u sebi jer nemaju čime podržavati vatru kojom bi trebali gorjeti, a niti ljudi oko njih koji bi se tom i svojim vatrama trebali grijati.

Priča kaže da Hefest (7) , dok je po nalogu Zeusa (8) prikivao Prometeja (9)  (upravo je on ljudskom rodu dao vatru o kojoj pričamo) na stijene Kavkaza, rekao: "Uzaludno ćeš se tužiti i uzdisati, jer Zeusova je volja nemilosrdna, a takva su srca svi koji su istom pred kratko vrijeme prigrabili vlast.(10)" Pa ako znamo da od tužbalica i uzdisanja nema puno koristi, onda je vrijeme da uzvratimo udarac.


Kako uzvratiti udarac

U travnju ove, 2007. godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prvi je put raspravljalo o utjecaju klimatskih promjena na sudbinu čovječanstva i upozorilo da globalno zagrijavanje može postati katalizator novih sukoba diljem svijeta. Članovi Vijeća su priopćili da će krajem mjeseca održati sastanak na visokoj razini o tome kako klimatske promjene mogu zaprijetiti međunarodnoj sigurnosti.

"Tradicionalni povodi ljudskih sukoba vjerojatno će biti pojačani utjecajem klimatskih promjena" - rečeno je na sastanku Vijeća sigurnosti da bi se ukazalo da promjene u prvih nekoliko godina već sada turbulentnog 21. stoljeća, prepune vremenskih ekstrema, širenja suše i bolesti, povećanja oceana i migracija obalnog stanovništva, novih sukoba na starim razlozima sukobljenih strana, uopće ne utječu na grabežljivce da uspore svoj trijumfalni hod ka općoj propasti.

Dok klimatske promjene prijete uništenjem velikih dijelova prirodnog nasljeđa, razvijene države ne smanjuju puštanje stakleničkih plinova u atmosferu, količine nafte iscrpljene iz utrobe zemlje ili sječu šuma kojom se plodno tlo pretvara u prašinu. Čuda, koja je priroda stvarala tisućama i milijunima godina, izložena su riziku nestanka zbog neodgovorne i nekontrolirane grabežljive prirode čovjeka.

Porast gladi u Africi, nestašica vode u najdužoj azijskoj rijeci Jang-ce, pražnjenje rijeke Rio Grande, podizanje razine svjetskih mora i otapanje glečera na Himalaji nije nešto što se događa negdje drugdje. Ljudi u zemljama koje još nisu direktno pogođene klimatskim promjenama i dalje poslušno slušaju upute medija pretvarajući se u nevažne "homo shopinguse" (koje je u slučaju nestanka relativno lako zamijeniti sličnima u nekoj drugoj zemlji), ne shvaćajući da svojim nemarom prema sebi i ljudima oko sebe pridonose nestanku svijeta kojeg smatraju svojim.

Komentar

Davor Perkov

Misliti danas a orijentirati se prema budućnosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu živi organizam koji se razvija i unapređuje. Princip je već etabliran: najbolje kompanije nisu više one najveće, već one koje se danas najbrže i najfleksibilnije prilagođavaju promjenama u dinamičnom okruženju, poštujući pritom načela pos

pročitaj...