I upravo stoga možemo postaviti pitanje: "Što kada sve bude uništeno? Što kada i zrak postane predmetom trgovine ili ratovanja? Što kada se bogatstvo pojedinca svede na pun želudac, zato jer je čovjek tog dana uspio jesti?" Sve dok čovjek bude grabio ne misleći na posljedice, bit će korak-dva pred prirodom. No, kada se umori, kada zastane zbog nekog problema kojeg ne može riješiti, priroda će uzeti natrag ono što joj pripada - orkani će srušiti kuće, poplave će odnijeti plodno tlo, ceste će potonuti pod korovom, a vodovode će kamencem začepiti upravo voda koju prenose.

U biti, priroda je milostiva. Njezina srdžba nikad ne traje dugo. Vatra zamre. Oluja se ispuše. Poplava se povuče. Kada ispuše svoj bijes, priroda je spremna pomiriti se sa svima koji žele s njom živjeti u miru. No, čovjek kao da nije nastao u toj istoj prirodi. Umjesto da živi u njoj, pokušava je podrediti sebi i to zove napretkom. Istina je zato vrlo bolna - nastavi li se prema prirodi ponašati kao prema neprijatelju, podjarmljivanje prirode je rat koji će čovjek na kraju izgubiti.

Malo ljudi razmišlja o poruci koju je indijanski poglavica Seattle (11) uputio 1854. godine američkom predsjedniku u Washington, kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje na sjeverozapadnom dijelu Amerike (danas država Washington), obećavši rezervat indijanskom narodu. To pismo "bijelom čovjeku" i nakon više od 150 godina očarava dirljivom ljepotom izraza, dubokim osjećajem za prirodu i čovjekov okoliš, neumanjenom snagom i danas opominje suvremenog čovjeka svojom svevremenom porukom: "Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš."

Odmahnete li rukom tvrdeći da ne možete uraditi ništa, predlažem da pokrenete kolica koja ste napunili raznom robom i nastavite šetnju trgovačkim centrom, do sljedeće police. Za vas će odluke o vašem opstanku donijeti drugi. No, ipak, pokušajmo još jednom: koliko često ste nezadovoljni nekom političkom, pravnom ili menedžerskom odlukom koja se direktno odrazila na vaš standard ili zdravlje? Često i prečesto? I što radite? Opet odmahujete rukom i kažete:“Ja tu ništa ne mogu.“? Zar zaista?

Svaka politička, menedžerska ili druga odluka koja utječe na vaš život, koliko god bila općenita, u biti je vrlo osobna. Političari donose odluke koje se odražavaju na naš osobni ekonomski status i mišljenja. Menedžeri donose poslovne odluke koje oblikuju cijeli niz osobnih ekonomskih i društvenih posljedica. Čak i obični, ulični lopovi donose odluke o krađi koje ponekad obuhvate i našu imovinu. Pa ako neki političar, visoko pozicionirani menedžer ili lopov misli da može provoditi odluku koja škodi vama ili onima do kojih vam je stalo, shvatite to osobno. Shvatite da je malen put od nečije neodgovorne, grabežljivom navikom donesene odluke do zagađene rijeke u blizini vaše kuće i vašeg praznog želuca i naljutite se.

Pravosudni vam aparat tu neće pomoći - spor je i hladan, čak i kada nije u vlasti nekog lokalnog moćnika. Od ruke Pravde najčešće stradaju samo mali ljudi, dok se moćnici provlače ispod njih, podrugljivo namigujući i cereći se. Moćnici stradaju jedino ako se netko moćniji od njih potrudi da im stanu "na žulj". Onda Pravda podigne malkice povez s očiju, odmjeri odoka neku kaznu (ovisno o tome koliko je jačem moćniku stalo da povrijedi onog malo manje moćnog moćnika) i opet pokrije oči da ne gleda što njeni djelatnici po zemaljskim sudnicama rade.

Komentar

Davor Perkov

Misliti danas a orijentirati se prema budućnosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu živi organizam koji se razvija i unapređuje. Princip je već etabliran: najbolje kompanije nisu više one najveće, već one koje se danas najbrže i najfleksibilnije prilagođavaju promjenama u dinamičnom okruženju, poštujući pritom načela pos

pročitaj...