1. Suspenzija pretpostavki

Suspendirati vlastite pretpostavke znači “izložiti ih da vise pred vama, neprestano otvorene za propitivanje, istraživanje i promatranje”. To ne znači da bi sudionici trebali odbaciti vlastite pretpostavke, potisnuti ih ili zatajiti. To također ne znači da je “loše” imati vlastito mišljenje o nekoj temi ili da bi trebalo eliminirati subjektivizam. Suspendirati pretpostavke prije svega znači da ih trebamo osvijestiti i pomaknuti “iz sebe” kako bi ih smjestili “ispred sebe” te zatim objektivno propitivali znajući pritom da radimo s pretpostavkama a ne i sa “objektivnom stvarnošću”.

2. Međusobno uvažavanje sudionika

Samo kada učesnici jedni druge uvažavaju i doživljavaju prijateljima u zajedničkoj potrazi za dubljim uvidima i jasnoćom može doći do dijaloga budući da povjerljivo okruženje omogućava istraživanje “opasnih tema” i uklanjanje emocionalnih blokada čime se smanjuje otpor slobodnom tijeku ideja. Štoviše, baš takve teme postaju ključni vodiči prema dubljim uvidima i rješenjima s “većom polugom”. Pritom je važno naglasiti da kolegijalnost ne podrazumijeva slaganje oko svake teme već više sposobnost da se na “neprijatelje” gleda kao na “uvažene suradnike s različitim gledištima”.

3. Moderator koji “drži kontekst” dijaloga

Bez prisustva vještog moderatora ustaljene navike razmišljanja (tj. nametanje svojih stavova i izostanak uvažavanja) sudionike će neprestano odvlačiti od dijaloga prema diskusiji i običnom razgovoru.

Na koji način je sve to povezano s liderima i menadžerima ovdje u Hrvatskoj?

Budući da materijalno nastaje iz nematerijalnog a konkretno iz apstraktnog upućenima je posve jasno zašto se u našoj zemlji susrećemo s tolikim problemima u javnoj upravi i gospodarstvu koje već godinama nazaduje u svjetskom poretku konkurentnosti. Promotrimo li pažljivo komunikaciju koja se odvija među političkim čelnicima, političkim strankama, sindikatima i poslodavcima te liderima i menadžerima
pojedinih organizacija teško ćemo naići na kvalitete istinskog dijaloga poput dubokog uvažavanja, zajedničkog istraživanja kompleksnih problema, iskrenog i otvorenog iznošenja različitih stajališta, suspendiranja pretpostavki i kolegijalnosti. Upravo suprotno, umjesto da surađuju kako bi zajednički dosegli dublje razine razumijevanja te tako kreirali oštroumnija i inteligentnija rješenja s većom polugom, naši čelnici isključivo se nadmeću u borbi protiv “drugih” čime blokiraju slobodno kolanje ideja i srozavaju nacionalni kvocijent inteligencije na neprihvatljivo niske razine. U takvoj kolektivnoj svijesti čak i najmudrija rješenja odbacuju se samo zato što nisu po volji “mene i mojih prijatelja” pri čemu o interesu cjeline nitko ne mari.

Ugodno čitanje!