Pitanje je kako će se svijet dalje mijenjati? Vjerojatno onako kako se mijenjao do sada! Pogledajmo prirodu - sve u prirodi podložno je ciklusu rođenja i smrti, svaka biljka, svako biće, svaki planet. Svi se mi nalazimo u krugu umiranja i rađanja: ljudi i čitave civilizacije - od Mezopotamije do drevnih civilizacija, Rimljana i Grka - svaka je doživjela svoje zvjezdane trenutke da bi zatim zapala u dekadenciju i propast. A iz pepela se uvijek rađa Feniks. Regeneracija zahtijeva prethodno uništenje. A kakav će oblik i razmjeri tog uništenja biti.... to doista ne mogu reći.

AJ: Koja je uloga biznisa u toj promijeni? Može li poslovni svijet pozitivno utjecati na sveopću krizu duha budući da ju je on stvorio?

IT: Biznis predstavlja "mač s dvije oštrice": s jedne strane veoma je moćan a s druge je izvor velikih problema. Pomogao je da novac zarobi ljude a biznismeni ga sada doniraju u humanitarne svrhe hineći "društveno odgovorno poslovanje". Misle da će ih društvo zbog toga voljeti i poštovati. Smiješno! Biznis potiče mayu i predstavlja glavnu komponentu cjelokupne slagalice koja uništava prirodu i društvo. Pitanje je može li takav entitet pokrenuti promjenu.

Al Gore, dragi prijatelj iz djetinjstva (rasli smo vrata do vrata), već kao mladac počeo se baviti politikom na strani "zelenih". Financijski sam ga oduvijek podržavao a Al je donirani novac, oko 20 milijuna US$, uložio u znanstvenu opremu i istraživanje biosfere. Jednoga dana, negdje prije 18 godina, nazvao me iz Washingtona da bi mi poručio: "Isaac, nećeš vjerovati... biosfera nestaje. Do 2040. godine sve će nestati!"

"Kako to misliš?" upitao sam ga u panici. "Točno tako kako sam ti rekao. Na ovoj planeti živi previše ljudi pa se proizvodnja hrane posve komercijalizirala i postala veliki biznis. Dobar urod traži korištenje pesticida a pesticidi truju podzemne vode vodoopskrbnog sustava. Zemlja je stoga uglavnom zatrovana a za nekih tridesetak godina voda će također biti zatrovana. Desit će se katastrofa: ljudi će umirati jer neće biti čiste vode. S druge strane freoni koje opsežno koristimo u industrijskoj proizvodnji dodatno će povećati rupe na ozonskom omotaču. A to nije sve. Najveća opasnost dolazi od promjena u oceanima na početku hranidbenog lanca. Ako planktoni uginu, a sve govori da će baš tako biti, u roku od 5 godina nestat će sva druga živa bića iz oceana! Budući da 50% svjetske populacije direktno ovisi o hrani iz oceana jasno je što to znači!"

Al je skrenuo pažnju svjetske javnosti na sve te probleme i za to dobio Nobelovu nagradu. Međutim, nikoga za to nije briga - baš zbog biznisa koji je unajmio neke druge "stručnjake" da smiruju ljude i govore im da situacija uopće nije takva. Biznismeni se isključivo brinu o sebi i o svojoj firmi. Nije ih briga za cjelinu. Brinu se za kvartalne prihode i profitabilnost. Fućka se njima za globalno zatopljenje, ozonske rupe i slične gluposti!