U svijetu se danas dešava velika promjena, postupno napuštanje mehanicističkog svjetonazora koji dominira zapadnjačkom kulturom i znanošću posljednjih 300 godina - svjetonazora koji poistovjećuje ljude sa strojevima radi čega se aktualni pristupi i metode menadžmenta, organizacijskih promjena i ljudskog ponašanja temelje na mehanicističkim slikama. Takva percepcija aplicirana na ljude, njihovo ponašanje i djelovanje stvara neobičnu, negativnu i nepoznatu sliku ljudske prirode potičući time ogromne probleme u svakodnevnom funkcioniranju organizacija. Sami sebe radi toga vidimo pasivnim, bezosjećajnim i fragmentiranim bićima, manjkave intrinzične motivacije, nezainteresiranima za bitna životna pitanja ili kvalitetan rad.

Kompleksan dinamični svijet 21. stoljeća ne dozvoljava takav negativističko - mehanicistički način razmišljanja. Svakodnevni događaji koji nas uvijek iznova iznenađuju i šokiraju, događaji za koje nemamo prave odgovore, ne mogu se objasniti prevladavajućom paradigmom. Kompleksnost modernih sustava ne može se razumjeti primjenom zastarjelih metoda raščlambe na komponente, okrivljavanjem pojedinaca, drukčijim razmještanjem sektora u organizacijskim dijagramima. U kompleksnim sustavima:
- izuzetno je teško pronaći pravi uzrok koji dovodi do određenog ponašanja;
- jednostavna rješenja nisu djelotvorna;
- prave krivce teško je ili nemoguće precizno odrediti.




Tekst je u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...