Do današnjih dana jasnim je postalo da se ciljevi Lisabonske strategije nisu ostvarili. Štoviše, EU se našla u najgoroj ekonomskoj krizi od kraja Drugog svjetskog rata naovamo kojoj se kraj još uvijek ne nazire. Iako mnogi tvrde kako su razlozi neuspjeha financijske prirode, istina je posve drugaďż˝ija.

Naime, desilo se to da lideri zemalja ďż˝lanica jednostavno nisu razumjeli o ďż˝emu se tu zapravo radi. Nisu razumjeli da se radi o drastiďż˝noj promjeni svjetonazora u obavljanju gospodarskih, kulturnih i drugih djelatnosti te da prihvaďż˝anjem strategije i njenih ciljeva moraju kompletno transformirati logiku gospodarenja resursima. Upravo se zbog toga, prema mojem osobnom sudu, Lisabonska strategija pokazala neuspješnom.

Iako su se ďż˝lanovi Europske komisije svojski trudili pojasniti liderima suštinu dokumenta, koja se ogleda u potrebi hitnog redizajna tradicionalnih gospodarskih i financijskih politika, malo tko ih je slušao, a kamoli razumio. Posljedice su danas svima vidljive.

Dugo veďż˝ razmišljam o pravim razlozima šutnje o neuspješnoj transformaciji europskog društva u "društvo znanja". Zašto europske vlade ništa ne govore o tome? Zašto se nisu potrudile osvijestiti novu logiku gospodarskog ponašanja u svojim zemljama kako bi na vrijeme reagirale i zaustavile propast?


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...