Izgradnja i jačanje karaktera

U nekom trenutku života svi mi suočili smo se sa situacijama kada su se poslovne obaveze i zahtjevi radnog mjesta neočekivano sukobili s našim najdubljim uvjerenjima. Primjerice, zbog loših (ili nedovoljno dobrih) poslovnih rezultata kao lideri i menadžeri nerijetko ste prisiljeni smanjivati proračune te otpuštati lojalne i vrijedne zaposlenike. Ili vam se može dogoditi nešto drugo; vaša najdraža kćerkica prvi put nastupa na javnom koncertu, u isto vrijeme kada je u firmi najavljen posjet važnog klijenta. U takvim trenucima suočeni smo s konfliktom između dviju ispravnih odluka, odnosno „onog što bismo trebali učiniti“ i „onoga što smatramo ispravnim učiniti“ (engl. right versus right). Međutim, što god napravili uvijek će nas pratiti osjećaj da smo pogrešno postupili.

U takvim i sličnim situacijama lideri i menadžeri različito reagiraju: neki su impulzivni i slijede vlastiti instinkt; drugi razgovaraju s prijateljima, kolegama i članovima obitelji pokušavajući pronaći ispravni odgovor; treći razmišljaju o tome kako bi se u sličnim situacijama ponašao njihov mentor. Bilo kako bilo, može se kazati da kumulativno - tijekom niza godina - ovakve odluke postaju okosnica karakternih osobina pojedinca. Upravo zbog toga opisane situacije nazvao sam definirajući trenuci (engl. defining moments).

Koja je razlika između teških etičkih odluka i definirajućih trenutaka? Prilikom donošenja etičke odluke obično moramo odabrati jednu od ponuđenih dviju opcija: za jednu znamo da je ispravna, a za drugu znamo da nije. Međutim, primoravajući nas da odlučujemo između dviju ili više alternativa u koje istinski vjerujemo, definirajući trenuci angažiraju nas na mnogo dubljoj razini. Shodno tome, takva vrsta propitivanja rijetko vodi do jednoznačno „ispravnog“ odgovora jer je riječ o situacijama koje oblikuju okolnosti, a traže od nas da iskoračimo te da se izložimo odnosno da „oblikujemo, otkrijemo i testiramo vlastitu osobnost“, kako to rječito opisuje američki filozof John Dewey. 

Prema tome, možemo zaključiti da se karakter pojedinca uglavnom formira kroz brojne „definirajuće trenutke“ te da nepovratnim odlukama o smjeru aktivnosti određujemo osobni i profesionalni integritet. Tada obično otkrivamo nešto novo o vlastitoj osobnosti - podjednako sebi i drugima - radi toga što „definirajući trenuci“ imaju posebnu sposobnost da otkrivaju skriveno i materijaliziraju sadržaje kojih smo tek djelomično bili svjesni. Usput se i testiramo jer u takvim trenucima otkrivamo živimo li doista u skladu s idealima ili se samo razbacujemo lijepim izjavama.  

Surađujući s brojnim liderima i menadžerima vremenom sam zaključio da se s izazovima „definirajućih trenutaka“ najbolje nose imatelji posebnih vještina koje nisu navedene ni na jednoj listi poželjnih osobina bilo kojeg radnog mjesta. Riječ je, naime, o osobama koje imaju suptilnu sposobnost odmaka i reflektiranja čak i onda kada su tijekom radnog dana pretrpani obavezama i zadacima te si ne mogu priuštiti ni trenutak osame i mira. Riječ je o osobama koje imaju sposobnost „dublje kopati ispod površine“ poslom opeterećenih života te se tada fokusirati na vlastite temeljne vrijednosti i načela. 

Vremenom sam također shvatio kako odmicanje i reflektiranje koriste kako bi uvijek iznova osvijestili važnost vrijednosti i načela te tako u domenu vlastitih pronicljivih, pragmatičnih i politički oštroumnih aktivnosti vraćali osjećaje svrhovitosti i posvećenosti. Ponavljanjem procesa na dnevnoj, mjesečnoj ili godišnjoj razini - prema potrebi te prema individualnim sklonostima - takve osobe izgrađuju autentičan i snažan identitet zasnovan na vlastitom, a ne na tuđem razumijevanju o tome što je ispravno, a što nije. Vjerovali ili ne, riječ je samom početku procesa transformacije menadžera u lidera.  

Stoga se nameće pitanje: kako jedan menadžer, educiran za obavljanje jednog tako praktičnog i ekstrovertiranog umijeća kao što je poslovno upravljanje, može naučiti udubiti se u intuitivni individualni proces introspekcije? U nastavku ovog teksta navodim čitav niz vrlo prizemnih pitanja koja pomažu menadžerima „pozvati time-out“ usred žestokog ritma dnevnih aktivnosti kako bi bolje i kvalitetnije odlučivali. Riječ je o praktičnim i provokativnim pitanjima koja pozivaju na promišljanje, a dizajnirana su tako da vrijednosti i uvjerenja pretoče u smišljene aktivnosti - svojevrsnim „sabranim djelima“ poznatih klasičnih i suvremenih filozofa prilagođenim suvremenom životu i dovoljno dubokim da obuhvate široki raspon right versus right pitanja. 

Na kraju uvodnog dijela treba naglasiti da se odvajajući vrijeme za dublju introspekciju menadžeri ne bave beskorisnim vježbanjem kako bi zapravo pobjegli od „pravih problema“ (kako to neki vole nazivati) već upravo suprotno, veoma korisnom aktivnošću - za sebe i za druge - koja im pomaže mudrije odlučivati u izazovnim situacijama konkretnih poslovnih problema.      

Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...