Prema Engleskoj 

Lord Irwin, britanski kraljevski namjesnik, nije se mogao odlučiti treba li u tom trenutku uhititi Gandhija, posebice zbog toga što je vlada upravo pretrpila poraz u Bardoliju te djelomice radi toga što se s Gandhijem slagao da su neki aktualni zakoni doista nepravedni. Na koncu je Gandhi, zajedno s drugim liderima kongresa, ipak zatvoren te potom pušten na slobodu u siječnju 1931. godine. 
U ožujku iste godine Gandhi i Irwin uspjeli su postići kompromis kojim je prekinut građanski neposluh. U kolovozu 1931. godine Gandhi je prisustvovao neuspješnoj konferenciji u Londonu te je po povratku kući ponovno započeo "Satyagrahu". Za vrijeme putovanja u Englesku upoznao je samog kralja, lidere mnogih sektora, te je posjetio radnike u tvornici u Lancashireu kako bi im objasnio da njegovo odbijanje uvozne odjeće ne predstavlja napad na njih pa je tim činom dobio čak i njihovu podršku. Ubrzo nakon toga Churchill ga je prozvao polugolim fakirom na čemu je Gandhi zahvalio dodavši: "Volio bih da sam 'polugoli fakir'. Nažalost, još uvijek nisam na tom stupnju razvoja svijesti." 

"Božja djeca" 

Godine 1932. Gandhi je ponovno uhićen (u zatvorima Indije i JAR-a proveo je ukupno 2.338 dana), ali je pušten bez suđenja. Godine 1933. pokrenuo je tjednik Harijan i započeo veliku kampanju potpore "parijama" (tzv. nedodirljivi, ljudi izbačeni iz kastinskog sustava te zbog toga osuđeni raditi najgore moguće poslove - op. ur.) odnosno "Božjoj djeci" kako ih je Gandhi običavao nazivati. 
Gandhiju je već tada bilo savršeno jasno kako pitanje kasta i parija predstavlja ogromni problem za buduće ustrojavanje Indije te su mu stoga upravo ti problemi bili u središtu interesa. Parije nisu uvijek spremno prihvaćali njegova nastojanja pa je Gandhi na kraju života rekao kako vlastita nastojanja po tom pitanju smatra neuspješnima. Pa ipak, nakon teških pregovora i još jednog gladovanja, osigurao je potpisivanje sporazuma između Kongresa, lidera "nedodirljivih" Ambedkera i Vlade. 

Hindusi i muslimani 

Mnogo manje uspjeha Gandhi je imao u razrješavanju odnosa između hindusa i muslimana koji su se do kraja desetljeća nastavili pogoršavati. Jinnah, muslimanski lider te kasnije prvi pakistanski premijer, u svakom pogledu bio je Gandhijev najveći intelektualni protivnik. Muslimani su u prošlosti stoljećima vladali hindusima te su se zbog toga plašili živjeti u njihovoj državi. Do određene mjere, Gandhijevo često oslanjanje na hinduističku povijest i simbole osnažilo je muslimanski separatistički pokret. 

Godine 1934. Gandhi je osnovao „Udruženje za seosku proizvodnju“ (All India Village Industries Association) te je podnio ostavku na mjesto u Kongresu. Tada je lider Kongresa postao Jawaharlal Nehru koji će kasnije postati prvi premijer Indije. Te godine čak triput je pokušan atentat na Gandhija što njega nimalo nije zastrašilo. 

Godine 1937. održani su provincijalni izbori koji su pojedinačnim državama osigurali dodatnu moć pruživši istovremeno kongresu kvalitetnu platformu za donošenje zakona koji se kasnije pokazao pretečom Zakona o neovisnosti. Međutim, izbori su dodatno produbili netrpeljivost između hindusa i muslimana.