Čitajući članak "Zajednice prakse – potpora novim liderima" Margaret J. Wheatley, ne mogu a da se ne složim s prvim pitanjem autorice: ''Kakvo je ovo vrijeme u kojem živimo?''
Okrenemo li se oko sebe, svjedoci smo velikih i brzih promjena okruženja kojima nas mediji svakodnevno zasipaju. Novine, televizija i Internet prepune su prirodnih katastrofa, ratnih sukoba, galopirajućih klimatskih promjena, terorističkih akcija, ubojstava, samoubojstava, privrednog kriminala, rastuće korupcije... Sva ta događanja navode na pitanja:
- što se to stvarno dešava sa svijetom u kojem živimo?
- zašto su promjene tako intenzivne?
- da li su te promjene negativnog ili pozitivnog karaktera, vode li nas one prema boljitku ili prema propasti?
- možemo li još dugo zadržavati stare obrasce ponašanja?
- koji su to novi obrasci ponašanja koje bi trebali usvojiti da bi se pripremili i aktivno uključili u izgradnju nove i drugačije Hrvatske?
Iako bi vodeći ljudi u našoj zemlji trebali postavljati gore navedena pitanja, jer, kako kaže Senge: "… prava pitanja koja bi lideri MORALI postavljati su ona bez odgovora", domaća zajednica ih pripisuje idealistima i sanjarima za koje po njima nema mjesta u ovim nemilosrdnim vremenima, okrenutim ostvarenju ciljeva, gomilanju materijalnih dobara i stvaranju profita.
Istina je da su ovo teška vremena, u kojima je profit postao jedina vrijednost. No istina je i da: u 21. stoljeću, u doba umnog radnika i društva znanja, profit postaje dostižan samo putem ljudskih vrijednosti; karaktera, suosjećanja, milosrđa… To saznanje me čini sretnom i radosnom i daje nadu za budućnost.
Vremena u kojima živimo Ponekad je potrebno zastati, napraviti odmak, sagledati sliku u cjelini… sliku s 15.000 metara visine. Kako biste opisali sadašnjost u organizacijama, zajednicama, cijelom svijetu gledanu iz te perspektive? Jesu li ovo vremena gospodarske i političke nestabilnosti, podijeljenosti i straha, sustava koji propadaju i snova koji umiru? Ili su ovo vremena novih m