Učenje podrazumijeva spremnost na sporije napredovanje, stalno eksperimentiranje uz prikupljanje informacija o posljedicama tih eksperimenata, uključujući i presudne ali često nepoželjne informacije o aktivnostima koje ne funkcioniraju. Učenje bez grešaka i iskrenog razgovaranja o tim greškama nije moguće. Učenje pretpostavlja hrabro i odvažno istraživanje novih područja, kao i otvorenost prema istraživanjima drugih ljudi, u istom ili drugim područjima. Učenje podrazumijeva spremnost na hitru promjenu smjera ako novi pravac brže i sigurnije vodi prema cilju.

Svjetski su lideri izgubili naviku i slobodu učenja. Naša je civilizacija stvorila politički sustav u kojem glasači od lidera očekuju gotove odgovore. Također, pretpostavlja se da je tek nekolicina pojedinaca sposobna kvalitetno voditi. Ti isti glasači, na prvi nagovještaj bolnih, ali neophodnih promjena, smjenjuju lidere koje su prethodno postavili. Takav izopačeni sustav potkopava prirodnu sposobnost ljudi za liderstvo, kao i sposobnost lidera da uče. 

Potrebno je istaknuti istinu vezanu za opisani problem. Svjetski lideri ne znaju ništa više od običnih ljudi kako stvoriti održivu zajednicu, štoviše, većina uopće ne razumije neophodnost tog zadatka. Revolucija održivosti zahtijeva pravodobno i usmjereno djelovanje svakoga pojedinca u ulozi lidera koji uči, na nekoj razini društva - od obitelji do radne zajednice, nacionalne zajednice ili cijelog svijeta. Revolucija održivosti zahtijeva od svih nas da pružimo podršku takvim liderima, da im osiguramo siguran prostor za iskazivanje nesigurnosti, izvođenje eksperimenata i priznavanje pogrešaka.

Učenje nadalje iziskuje strpljenje i opraštanje. No, u današnjim uvjetima prezasićenosti, ne ostaje dovoljno vremena za strpljivost i praštanje. Pronalaženje prave ravnoteže između prividnih suprotnosti strpljenja i hitnosti, odgovornosti i opraštanja, zahtijeva suosjećajnost, poniznost, bistroću uma, iskrenost i prividno oskudan resurs kojeg izgovaramo sa zebnjom - ljubav.


Ljubav

U kulturi industrijskog društva riječ ljubav neumjesno je spominjati, osim u romantičarskom i trivijalnom kontekstu. Društvo će vrlo vjerojatno ismijati pojedince koji se pozivaju na čovjekovu urođenu sposobnost za iskazivanjem bratske ljubavi, ljubavi prema cijelom svijetu, ljubavi prema prirodi. Najdublju razliku između optimista i pesimista pronalazimo u njihovom prosuđivanju sposobnosti ljudskih bića za kolektivnim djelovanjem na temelju ljubavi. U društvu koje sustavno razvija i podržava individualizam, nadmetanje i usmjerenost na kratkotrajne rezultate, pesimisti su u većini.

Komentar

Sanja Crnković-Pozaić

"Moramo biti oprezni, ne smijemo podleći očaju jer čudna blistavost nade još uvijek postoji." - Edouard Saouma, 1993. Prije 10.000 godina stanovništvo je naraslo do neslućenih razmjera - na zemlji je bilo čak 10 milijuna ljudi. Ta ogromna brojka vodila je do katastrofe. Nisu svi ljudi mogli opstati kao skupljači i lovci. Strategija preživljavanja bila je dvojaka - jedan se

pročitaj...