Vera Matejčić Lupić: Za početak, rodno osvještavam radna mjesta: neka žene budu ''članice/direktorice/specijalistice'', a muškarci ''članovi/direktori/specijalisti''. Potom, radim na programu čiji je cilj, između ostalog, osvijestiti žene o manifestiranju ponašanja koja su neproduktivna za napredovanje. Primjerice, neka istraživanja ukazuju da su žene manje sklone umrežavanju od muškaraca. Prema tim istraživanjima, ženama je kod povezivanja važna kvaliteta i dubina odnosa dok su muškarci skloniji većem broju površnih poznanstava. U kontekstu organizacije, to znači da žene slabije od muškaraca izgrađuju mreže za potporu koje, uz kompetencije, najviše utječu na napredovanje. Ujedno, manje su sklone aktivnom traženju mentora i sponzora koji potiču i stvaraju prilike za napredovanje.

Mirna Radošević: Zanimljiva mi je ova teza o umrežavanju. Oduvijek sam vjerovala da su žene u tome bolje od muškaraca.
 
Vera Matejčić Lupić: Navodim to samo kao primjer, a ne kao osnovni čimbenik zbog kojeg nema dovoljno žena na visokim pozicijama. Međutim, postoji niz obrazaca koji se prirodno manifestiraju u ponašanju žena, a nisu produktivni. Ne u smislu rada i učinka, već isključivo u smislu napredovanja. Kada bi se navedeni obrasci osvijestili, mnogo toga promijenilo bi se samo od sebe. Sjajno bi bilo da nam je netko na fakultetu rekao da se više potrudimo oko stvaranja mreže kako bismo si uvećale šanse za napredovanje. Mislim da neke stvari radimo samo zato što smo žene, a da toga nismo svjesne.

Potom su tu kvote, koje smatram neophodnima u ispravljanju nejednakosti. Današnjim smo razgovorom osvijestili mnoge duboke kulturno uvjetovane obrasce koji podržavaju stakleni strop u organizacijama. Budući da se takvi obrasci mogu mijenjati isključivo promjenom kvalitete svijesti, teško je očekivati neke značajnije pomake u tome smislu u dogledno vrijeme. Zato su tu kvote, formalni okvir koji utvrđuje nova pravila igre.

Sanja Jevđenijević: ''Muški klubovi'' i diskriminacija po spolnoj osnovi pojave su koje će s vremenom polako nestati. Vratimo se na trenutak onome što je Marko nazvao "pozitivnom vibracijom" koju žene unose u uprave. Kakve su to točno kvalitete, koja je to zapravo različitost koju mi možemo ponuditi? Moj osobni dojam je da su žene jednako ambiciozne i spremne na promjene kao muškarci, ali da nas, u prosjeku, status i moć ne motiviraju toliko snažno. Čak i kad dođu na poziciju moći, mislim da većina žena još traži način kako tu moć koristiti i kako se natjecati bez stereotipno agresivnog nastupa koji često karakterizira muške kolege. Općenito, uloga žene u organizaciji ne smije biti pasivna, žene trebaju preuzeti odgovornost za svoju karijeru i izgradnju odnosa u organizaciji. S druge strane, zadaća je organizacije razvijati liderske vještine kod žena jednako kao i kod muškaraca te im omogućiti kvalitetnu razvojnu povratnu informaciju.

Organizacije imaju odgovornost učiniti ovaj proces unapređenja transparentnijim. Tek tako će ukloniti predrasude i zaustaviti tendenciju da ženama kažu kako "nisu sposobne strateški promišljati". Trebamo shvatiti da se većina žena razlikuje od većine muškaraca po nekoliko ključnih čimbenika koji utječu na njihove karijere, izuzev majčinstva. Prije svega, riječ je o stilu komuniciranja, načinu na koji upravljaju svojom karijerom, motivacijom koja ih pokreće, moći i povezanosti. Dovoljno je da se za početak pozabavimo navedenim različitostima.

Vera Matejčić Lupić: Dodala bih da je na organizacijama da kreiraju kontekst koji motivira žene na vođenje; u kojem se prepoznaju, podržavaju te procjenjuju kvalitetni obrasci liderstva različiti od onih koje danas uočavamo.