Kakav je to razvoj i koju razinu životnog standarda želimo za sebe, za naše obitelji, tvrtke, lokalne i globalne poslovne mreže? Koje proizvode i usluge ljudi doista trebaju kako ne bi iscrpljivali već oplemenjivali svoje živote? Kakvi nam organizacijski sustavi trebaju za podršku zajedničkom kreiranju? Primjena AP metodologije u pokretanju promjena odgovara na ova pitanja te istovremeno omogućava da odgovori budu zajednički. Potičući stvaranje tzv. "snova otpornih na stvarnost" AP podržava pojedince u preuzimanju osobne odgovornosti za realizaciju zajedničke vizije budućnosti.


Načela

Vrijednost i širina aplikacije AP metodologije proizlazi iz činjenice da afirmativno propitivanje predstavlja generički, stvaralački i društveno konstruktivistički pristup. Naime, AP se temelji na sljedećih šest principa:

1. Društveni konstrukt, realnost nastaje u odnosima, riječi kreiraju svjetove (eng. "words create worlds"), nada nastaje na iskustvima drugih ljudi (eng. "HOPE - hearing other people’s experience"),
2. Anticipiranje i predviđanje, očekivanja upravljaju našim ponašanjem, transformacijska promjena zahtijeva viziju željene budućnosti,
3. Simultanost, čim postavimo pitanje pokrećemo promjenu,
4. Poetski princip, svijet se nalazi u očima promatrača, drugi ga spoznaju kroz priču, a metafore prenose iskustvo iz jednog svijeta u drugi,
5. Pozitivnost, nada, uzbuđenje, užitak, zajedništvo, inspiracija, pažnja,
6. Cjelovitost, svi smo povezani i svaki dio utječe na cjelinu, promjena komponente izaziva promjene u cjelini.

U antropološkom smislu navedena načela i kategorije suradnje sasvim su prirodni zajednici budući da im je svrha okupiti ljude oko zajedničke potrebe, poticati na zajednički rad i učinkovito pridonositi zajedničkom cilju.



Tekst u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...